Gačićevo neliječenje upozorava na rupe koje se ne mogu pokriti

''Očito je da se ovakvo zakonsko rješenje pokazalo kao neefikasno i neadekvatno, a na što je većina stručnjaka iz oblasti krivičnog prava već ukazivala kao manjkavost zakonskog rješenja'', naveo je predsjednik Visokog sudskog i tužiteljstvo vijeća BiH (VSTV) Milan Tegeltija povodom slučaja Edina Gačića i činjenice da se višestruki ubojica našao na slobodi.

Tegeltija je napisao svoj stav pod naslovom ''Slučaj Gačić i slabosti krivičnog zakonodavstva u BiH'', navodeći sve manjkavosti koje ljude poput ubojice za kojim je devet dana tragala policija ostavlja na slobodi.

Struka davno upozoravala

''Na mogućnost da se dese slučajevi kao što je slučaj Gačić, struka je upozoravala već početkom 2000-tih , kada su u Bosni i Hercegovini usvajani novi krivični zakoni na svim razinama.

Pročitajte još

Gačić je bio ''junak'' knjige o mudžahedinima u BiH

Naime, usvajanjem novih krivičnih zakona BiH, Republike Srpske, Federacije BiH i Brčko distrikta, početkom 2000-tih godina, iz krivičnih zakona je izbačena najadekvatnija i najefikasnija krivično-pravna sankcija (mjera sigurnosti) koja je bila upravo predviđena za slučajeve kao što je Gačić i slični.

Svim dotadašnjim krivičnim zakonima koji su se primjenjivali u BiH, a koji su naslijeđeni iz vremena bivše Јugoslavije, bila je predviđena posebna krivično-pravna sankcija, mjera sigurnosti pod nazivom 'obvezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi', koja se mogla izreći s kaznom, ali i nezavisno od kazne. Mjera je bila unaprijed neodređenog trajanja i mogla se izricati i primjenjivati prema osobama koje su počinile djela koja u objektivnom smislu predstavljaju krivično djelo pod dva osnovna uvjeta:

1. Ukoliko je osoba učinila djelo u stanju neuračunljivosti ili bitno smanjene uračunljivosti te

2. Ukoliko se utvrdi da bi njihovim boravkom na slobodi postojala opasnost po bezbjednost ljudi i imovine.

Takva se mjera sigurnosti izricala od nadležnog suda u krivičnom postupku i mogla se primjenjivati dok god takva opasnost postoji. O eventualnom okončanju mjere odlučivao bi sud na osnovu izvještaja nadležne ustanove za čuvanje i liječenje takvih lica bez obzira na kaznu, tek ukoliko bi iz tih izvještaja proizlazilo da takva osoba više nije opasna po sigurnost ljudi i imovine.

Mjera sigurnosti izbačena iz zakona

Tim novim krivičnim zakonima koji su usvojeni na svim razinama početkom 2000-ih, ta krivično-pravna sankcija (mjera sigurnosti) je izbačena iz svih krivičnih zakona i umjesto nje je uvedena mjera sigurnosti 'obavezno psihijatrijsko liječenje' koja se samo slično zove, ali je po svojoj prirodi puno drugačija i pokazalo se neadekvatnom, jer je prije svega ograničenog trajanja i vezana je za kaznu, odnosno uvjetnu osudu.

Naime, neuračunljivi počinitelji djela koja su po svojoj prirodi krivična djela, ne tretiraju se ovom mjerom, nego se povjeravaju organu starateljstva (centrima za socijalni rad) koji dalje preuzimaju brigu o njima te određuju potrebne mjere, dok se ova nova mjera može izreći samo učiniteljima krivičnih djela koji su ista počinili u stanju bitno smanjene uračunljivosti.

Dakle, ta mjera sigurnosti se može primjenjivati samo uz kaznu ili uvjetnu osudu i to maksimalno za vrijeme dok ta kazna ili uvjetna osuda traje. Po isteku kazne ili vremena provjeravanja uvjetne osude, ta se mjera prema takvim osobama više ne može primjenjivati, čak i ako dalje postoji opasnost po sigurnost ljudi i imovine.

Očito je da se ovakvo zakonsko rješenje pokazalo kao neefikasno i neadekvatno, a na što je većina stručnjaka iz oblasti krivičnog prava već tada ukazivala kao manjkavost zakonskog rješenja, posebno imajući u vidu slabe kapacitete službi socijalnog staranja u BiH, koje nisu u stanju da se nose sa ovakvim teretom.

Može biti novih slučajeva

Naravno, i uz postojanje ovakve mjere iz ranijih krivičnih zakona i dalje bi se hipotetički mogli desiti ovakvi slučajevi, naročito od osoba koje prvi put čine krivično djelo, ali bi ipak znatno bio sužen prostor za tako nešto u slučajevima osoba koje su svojim djelom već pokazala svu opasnost koju predstavljaju za sigurnost ljudi i imovine.

Pročitajte još

Gačić je mogao na liječenje tek nakon trećeg ubojstva?!

Mišljenja sam da je nužno hitno se vratiti efikasnim i već poznatim zakonskim rješenjima, te u krivične zakone vratiti mjeru bezbjednosti 'obvezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi' i to u obliku u kojem je već postojala prije donošenja novih krivičnih zakona u BiH.

Podsjećam da je osnovna funkcija krivičnog zakonodavstva ona 'zaštitna funkcija krivičnog zakonodavstva'.

Bojim se da bez vraćanja ove krivično-pravne sankcije - mjere sigurnosti u krivično zakonodavstvo, ta zaštitna funkcija neće moći biti ostvarena u potpunosti (što dokazuje slučaj 'Gačić') jer jednostavno postoji taj prazan prostor, koji naš sustav socijalnog staranja ne može adekvatno pokriti'', naveo je Tegeltija.