"Jutros je civilna zaštita ponovno došla i mog oca i mene vratila u kuću koja se urušava. Protivila sam se tome, molila sam ih da nam pronađu barem privremeni smještaj, da zamole susjede za nekoliko dana dok se vrijeme ne smiri i dok netko ne bude mogao doći popraviti put, ali nisu učinili ništa", navodi nam mještanka Donje Drežnice čija je obitelj zbog sinoćnjih poplava evakuirana, a jutros ponovno vraćena u istu kuću.
Bljesak.info izašao je na teren u Donju Drežnicu, gdje smo zatekli nabujalu rijeku, veliku rupu na pristupnom putu i kuću koja je vidljivo oštećena te joj prijeti urušavanje. Upravo iz te kuće sinoć je evakuirana jedna obitelj, koju je Civilna zaštita smjestila u ured Mjesne zajednice, gdje su, kako kažu, noć proveli u hladnom i neadekvatnom smještaju. Da stvar bude gora jutros su ih ponovno vratili u njihovu kuću koja trenutno nije sigurna za život.
Mještani Donje Drežnice kažu kako su sinoćnje poplave ostavile posljedice na gotovo svakom domu. Bujične vode i dalje ozbiljno prijete obiteljskim kućama, a štete su svakim satom sve veće. U pojedinim domaćinstvima voda je prodrla do razine prozora i vrata, uništavajući sve pred sobom. Ljudi koji godinama rade na svom imanju sada gledaju kako im se trud gubi u vodi koja ne prestaje rasti.
Drežnica nakon obilnih kiša pic.twitter.com/1KozzjQByy
— Bljesak.info (@Bljesak) November 26, 2025
"U kuću mog amidže voda je ušla kroz prozore i vrata. Mislim da mu je uništeno sve što se tiče namještaja i kuhinje", rekla je i uputila molbu gradskim vlastima Mostara, posebno gradonačelniku i službama zaduženima za krizne situacije, da se pojave na terenu i pomognu ljudima.
"Život mog oca je ugrožen, stvarno ugrožen. Voljela bih da dođu što prije, jer mi nemamo više vremena čekati", naglašava.
Sinoć su nju i njenog oca pripadnici civilne zaštite, kako kaže, smjestili na sami ulaz u prostorije Mjesne zajednice.
Nezadovoljna uvjetima u kojima su proveli noć ističe: "Da su nam makar omogućili da uđemo u ured koji je topliji. U hodniku su bile samo tri stolice i jedna grijalica. Donijeli su i jedan manji krevet, ali ga nismo mogli koristiti jer moj nepokretni otac na njemu ne bi mogao ležati. Iz straha za oca nisam uopće spavala, nisam ni imala gdje leći. Hladno nam je bilo, tresli smo se, do gole kože smo bili mokri i otac i ja. Gore se u životu nisam osjećala."
Podsjeća kako je i prošle godine, tijekom velikih poplava, njezin otac ostao potpuno sam u kući, bez mogućnosti da mu itko priđe.
"Nije ga nitko evakuirao, nitko nije ni došao niti ponudio pomoć. Ostao je prepušten sam sebi", govori.
Razočaranje je dodatno produbilo to što se, kako kaže, od prošlogodišnjih poplava do danas nitko nije udostojio doći vidjeti stanje koje se opet lako može pretvoriti u tragediju.
"Pitamo se žele li stvarno da nam se kuća sruši i da na okrutan način izgubimo živote. Ako se sve može izbjeći, zašto ne rade svoj posao?" navodi.
Naglašava kako ne traži ništa izvan onoga što joj pripada kao građanki. Prilaz kući gotovo da ne postoji – do nje stiže samo probijajući se kroz gustu šumu između dva imanja. Kaže kako se svaki put izgrebe, ali drugog puta nema.
Posebno je ogorčena što je civilna zaštita jutro nakon evakuacije ponovno vratila nju i njezinog nepokretnog oca u kuću iz koje su evakuirani.
"Protivila sam se tome, molila sam ih da nam nađu alternativni smještaj, da zamole barem susjede za nekoliko dana dok se vrijeme ne smiri i dok netko ne dođe popraviti put", objašnjava.
Cijelu ovu situaciju naziva "brukom i sramotom", jer se nije pronašlo rješenje koje bi makar privremeno zaštitilo njihovu sigurnost.
"Ja sam i dalje u strahu i panici jer u poslijepodnevnim satima opet najavljuju poplave, a rijeka se nije povukla. Ako krenu jake padaline, opet će rasti i situacija može biti još gora nego sinoć", zaključuje.
Dodatni razlog za njenu uznemirenost je i činjenica kako je prije godinu dana i sama gledala kako voda odnosi živote. Naime, naša sugovornica je i osobno bila svjedok razornih poplava u Buturović Polju 2024. godine, kad je voda odnijela brojne domove. Gledala je kako tada bujica nosi sve pred sobom - u mjestu su nestale kuće, putevi, a obitelji su doslovno spašavale gole živote.
Dodaje da ne prihvaća da se ista tragedija ponovi kod njih, jer je, kaže, moguće spriječiti urušavanja i spasiti domove jednostavnim radovima.
"Bila sam svjedok kako tijela plutaju nabujalom rijekom. To ne želim da se ikome dogodi, a kamoli nama ovdje, kada se sve može spriječiti jednostavnim radovima. Ako dođe do urušavanja, Grad će na kraju morati osigurati smještaj ili izgraditi novu kuću. Zašto se to ne spriječi sada? Ako se nešto može spriječiti, zašto se ne uradi na vrijeme, jer bi mnogo gora situacija bila da kuća propadne, a sve se može riješiti u kratkom roku jednom podzidom. Ali oni nisu u stanju ni to da urade", rekla nam je zabrinuto.
