Femicid u BiH: Zakoni različiti, žrtve iste - između patrijarhata i propusta institucija

Najveći propusti društva i institucija u Bosni i Hercegovini, kada je riječ o femicidu, su toleriranje obrazaca patrijarhalnog ponašanja koji vode ka nasilju te nedostatak političke volje. Bez nje zakoni i njihove izmjene ostaju ''mrtvo slovo na papiru'' i sporedna stvar koja postaje aktualna tek nakon ubojstva žene.

Na ove i brojne druge probleme koji prate najozbiljniju posljedicu muškog nasilja prema ženama u razgovoru za Fenu upozorili su iz nevladine organizacije Helsinški parlament građana Banja Luka.

Na razini BiH nema zakona koji tretira femicid kao kazneno djelo. Kao posebnog kaznenog djela nema ga ni u Kaznenom zakoniku Republike Srpske (RS) iako postoji članak koji navodi da je kazneno djelo iz mržnje ono koje je počinjeno, između ostalog, i zbog ''rodnog identiteta neke osobe''.

U Federaciji BiH (FBiH) učinjen je pomak o ovom pitanju nedavnim usvajanjem izmijenjenog Kaznenog zakona FBiH koji femicid tretira kao zasebno kazneno djelo, a definira ga kao ''teško ubojstvo ženske osobe''. Za onoga tko ''učini rodno zasnovano ubojstvo ženske osobe'' predviđena je kazna zatvora od deset godina ili kazna dugotrajnog zatvora.

Iz Helsinškog parlamenta građana ističu da se zakoni koji reguliraju pitanje femicida mogu promijeniti, ali da je to samo prvi korak.

Bez stvarne posvećenosti institucija i političkih lidera implementiranju normi i osiguravanju adekvatnih resursa, promjene ostaju ''mrtvo slovo na papiru'' - naglašavaju iz ove nevladine organizacije, koja se između ostalog bavi jačanjem civilnog društva i transformacijom javne vlasti u servis građana.

''Slaba implementacija zakona''

Implementaciju postojećih zakona u BiH kada je u pitanju femicid ocjenjuju kao slabu jer se često radi formalno, bez sustavne koordinacije, a društvo i dalje tolerira obrasce patrijarhalnog ponašanja koji vode ka nasilju.

S tim u vezi, podsjećaju da je BiH 2014. godine usvojila Istanbulsku konvenciju, instrument koji obvezuje države na borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

Ova konvencija, između ostalog, propisuje i obvezu država da poduzmu potrebne mjere kako bi osigurale da se za prijavljene slučajeve nasilja nad ženama provede procjena rizika opasnosti od ubojstva, ozbiljnosti situacije i opasnosti od ponovljenog nasilja te, ako je potrebno, osiguraju koordiniranu podršku žrtvama.

Kako napominju sugovornici Fene, entitetske, kantonalne i općinske vlade preuzele su financiranje sigurnih kuća za žene i djecu žrtve nasilja, međutim, kašnjenja u uplatama tih sredstava bila su česta.

Zbog toga nevladine organizacije koje vode sigurne kuće moraju osigurati dodatna sredstva putem stranih donatora, pojedinaca ili društveno odgovornih firmi - ističu.

Također, kažu da nevladine organizacije kontinuirano upozoravaju da policija i centri za socijalni rad propuštaju da adekvatno procesuiraju prijave nasilja, što bi moglo prevenirati ubojstva žena.

Dodaju da nije jasno ni što radi Odbor za praćenje provedbe i izvještavanje po Istanbulskoj konvenciji i femicidu u BiH, jer se, po dostupnim podacima, ovo tijelo oglasilo zadnji put prije dvije godine.

Osim toga, napominju da su do sada izrečene kazne počiniteljima ubojstava žena male i da neće odvratiti potencijalne počinitelje od njihove namjere.

Analiza sudske prakse je pokazala da prosječna dužina izrečenih zatvorskih kazni počiniteljima ubojstava žena iznosi devet godina i devet mjeseci - navode i naglašavaju da je, s druge strane, ''zaprijećena kazna za teško ubojstvo, što femicid sigurno jest, od 21 do 45 godina''.

Na pitanje postoji li dovoljno psihološke, pravne i socijalne podrške za žene koje prijave nasilje, iz Helsinškog parlamenta građana odgovaraju da nema, navodeći da je bilo predviđeno osnivanje kriznih centara za žrtve silovanja i seksualnog nasilja u BiH, ali da gotovo ništa nije učinjeno.

Krizni centri u Sarajevu, Tuzli i Mostaru i dalje su u fazi razvoja, a u BiH bi trebalo da bude 15 takvih centara, jer je preporuka da se na 200.000 stanovnika osnuje jedan takav centar - pojašnjavaju.

Stoga ukazuju na činjenicu da su nevladine organizacije rijetka sigurna utočišta koja ženama žrtvama rodno zasnovanog nasilja pružaju pravnu i psihološku pomoć i podršku te da se nevladine organizacije svakodnevno bore da osiguraju vlastitu egzistenciju. Također, dodaju da je jedno od stalno otvorenih pitanja i to što da te žene rade kada izađu iz sigurnih kuća.

''Fondovi i programi za ekonomsko osnaživanje i zapošljavanje ovih žena su nedovoljni i to je jedno od pitanja kojem se mora posvetiti više pažnje'', mišljenje je sugovornika Fene.

''Razlike između entiteta''

Komentirali su i činjenicu da femicid nije prepoznat kao posebno kazneno djelo u Kaznenom zakoniku RS, kazavši da različita razina kaznenopravne zaštite žena između entiteta stvara i ozbiljan problem pravne sigurnosti i jednakosti građana pred zakonom.

''Sigurnost žena u RS oslanja se na opće norme o ubojstvu i kaznenim djelima iz mržnje. Zbog toga se dolazi do situacije da žene, samo zbog mjesta prebivališta, nemaju jednako zajamčen nivo zaštite od najtežih oblika rodno zasnovanog nasilja'', ističu.

Upozoravaju da je to oblik diskriminacije koji je suprotan Ustavu BiH, Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i Istanbulskoj konvenciji, koje obvezuju državu da osigura jednaku i efektivnu zaštitu svim ženama, bez obzira na entitet ili lokalnu nadležnost.

Femicid u praksi u RS, kako su pojasnili, može se procesuirati kroz postojeće institute - kao ubojstvo ili teško ubojstvo, uz mogućnost uvažavanja otežavajućih okolnosti ako je djelo počinjeno iz mržnje na osnovi rodnog identiteta.

''Međutim, to ne osigurava dovoljno jasnu poruku da se radi o posebnom obliku rodno zasnovanog nasilja. Također se gubi njegova specifičnost, otežava praćenje statistike i izostaje jasna normativna poruka da je riječ o rodno zasnovanom nasilju koje zahtijeva posebnu društvenu osudu'',naglašavaju.

Stoga smatraju da bi poseban članak u zakonu imao i preventivnu i edukativnu funkciju, jer bi jasno razdvojio femicid od drugih oblika ubojstava i naglasio njegovu specifičnu društvenu opasnost.

''Podaci i tragični slučajevi''

Na kraju razgovora iz Helsinškog parlamenta građana još su upozorili da rodno zasnovano nasilje nad ženama u BiH generalno i dalje nije prepoznato kao ozbiljan društveni problem čije bi rješavanje trebalo biti prioritet javnih politika, a ne sporedna stvar koja se aktualizira tek kad neka žena nasilno izgubi život.

Po podacima Agencije za ravnopravnost spolova BiH tijekom 2024. godine u BiH ubijeno je ukupno 12 žena.

Posljednja žrtva femicida bila je Slađana Milošević, koju je bivši partner Savo Milošević ubio u Brodu krajem prošle godine.

U Gradačcu 2023. godine Nermin Sulejmanović ubio je nevjenčanu suprugu Nizamu Hećimović, prenoseći to uživo na društvenim mrežama. Odmah nakon toga ubio je još dvije osobe.