Femicid u BiH - Stvarnost, bez odgovarajućih sankcija

U prošloj godini u Bosni i Hercegovini (BiH) ubijeno je 12 žena, a od 2015. godine 56. Uglavnom su ih ubili muževi ili izvanbračni pratneri. Međutim, djela se ne kvalificiraju kao femicid, odnosno ubojstvo žene od muškarca motivirano mržnjom i osjećajem nadmoći, jer ovaj termin nije pravno definiran u pravosuđu BiH.

Dio statistike postat će i nedavni slučaj ubojstva žene od nevjenčanog supruga, koji se dogodio u opštini Laktaši, u blizini Banjaluke, a koje pravosuđe tretira kao kazneno djelo nasilje u obitelji ili obiteljskoj zajednici, za što je predviđena maksimalna kazna zatvora do deset godina.

Iako se radi o ubojstvu, koje je izvršeno na način da je počinitelj svoju nevjenčanu suprugu polio benzinom i zapalio u nazočnosti njene maloljetne kćerke, pravosuđe djelo tretira kao kazneno djelo nasilje u obitelji ili obiteljskoj zajednici.
Šta kažu pravnici?

Lana Jajčević pravnica u savjetovalištu za žene i djecu žrtve nasilja u Fondaciji Udružene žene Duga iz Banjaluke, ističe da femicid kao takav nije pravno definiran u pravosuđu Bosne i Hercegovine ni na jednoj razini, pa se počiniteljima ovakvih zločina izriču blaže kazne.

"Kada je u pitanju teško ubojstvo, odnosno femicid-ubojstvo supruge, koje je nastalo u najvećem broju slučajeva kao rezultat dugotrajnog trpljenja nasilja, tu imamo situacije da sudovi to kvalificiraju kao nasilje u obitelji jer je blaža kazna, a ne kao teško ubojstvo, za šta je moguća kazna zatvora i do 45 godina. Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, takozvana Istanbulska konvencija, čiji je potpisnik i BiH, Femicid definira kao teži oblik ubojstva koji se uzima kao dodatna otežavajuća okolnost prilikom izricanje kazne za počinitelja", smatra Jajčević

Zbog toga bi, ističe Jajčević, trebalo pooštriti kaznenu politiku kako bi se smanjio broj slučajeva nasilja nad ženama, ali i smrtnih ishoda kada su u pitanju žene žrtve nasilja.

"Adekvatnim kaznama sigurno bismo doveli do smanjenja, ali se nasilje ne bi iskorijenilo. Definitivno kod nas se zakoni ne primjenjuju, kazne su preblage, a mi stalno 'usavršavamo' pravni okvir dok primjena zakona i propisa stvara probleme", ističe Jajčević.

Elmir Ibralić, psihoterapeut u Centru za terapiju i rehabilitaciju Vive Žene iz Tuzle, kaže da je femicid zadnji stadij zlostavljanja, kada počinitelj ima osjećaj da gubi kontrolu nad žrtvom što daje posebnu težinu ovom djelu.

"Žrtva nasilja je u najvećem riziku onda kada zaista odluči da prekine nasilje i napusti nasilnika ili kada nasilnik misli da će ga ona zaista napustiti. U tom momentu se kod nasilnika javlja strah i on ne može da prihvati napuštanje, i kada misli da je iscrpio sve svoje metode kontrole koje je do tada imao nad žrtvom odlučuje se da je jedini način da je zadrži, odnosno spriječi da ona ode da je ubije. U tim momentima zaista žrtve bi trebale imati najveći mogući stupanj zaštite i posebnu protekciju", smatra Ibralić

Meliha Sendić, predsjednica Centra ženskih prava iz Zenice, kaže da zakoni u BiH na papiru nude dobre mjere zaštite ženama žrtvama nasilja, ali se oni ne sprovode u praksi.

"Kada bi se procedure i procesi zaštite ženama koje prijave nasilje sprovodili onako kako je napisano ne bi bilo problema. Međutim, nasilnici nasilje ponavljaju, žene ostaju u nasilnoj zajednici iz raznih razloga, i onda tu imamo jedan začarani krug gdje država pokazuje svoj stav da je nasilje nad ženama neki marginalizirani problem", navodi Sendić.

Ibralić poručuje da blage i neadekvatne reakcije nadležnih u lancu, koji bi trebali štiti žrtvu, stvara nepovjerenje u institucije, zbog čega žrtva nastavlja trpjeti nasilje.

Cijeli tekst pročitajte na Radio Slobodna Evropa.