Treći izvještaj o usklađenosti pravosuđa u Bosni i Hercegovini s kriterijima Europske unije, urađen u sklopu regionalnog istraživanja ''Zapadni Balkan u procesu pristupanja EU: Ispunjavanje političkih kriterijima'' koje U.G. ''Zašto ne'' provodi u suradnji s partnerima u zemljama regije  – Centrom za demokratsku tranziciju iz Crne Gore, Centrom za istraživanje transparentnosti i odgovornosti (CRTA) iz Srbije, te Metamorphozis fondacijom iz Sjeverne Makedonije, pokazuje da se reforme u ovoj oblasti kreću puževom brzinom.

Protekle godine Bosnu i Hercegovinu obilježile su mnoge sumnjive afere, prijetnje krivičnim prijavama,  te generalna stagnacija u reformskim procesima.

Iako je početkom rujna 2015. godine usvojena Strategija za reformu pravosudnog sustava BiH za period 2014-2018, Akcioni plan za provedbu ove strategije usvojen je tek 2017. godine. Bitno je istaknuti da su i kašnjenja u implementaciji velika, te da je svega nekoliko planiranih mjera usvojeno. Kašnjenje u implementaciji prati i činjenica da na početku 2020. godine još uvijek nije usvojen ni revidirani Akcioni plan za provedbu Strategije za reformu sektora pravde u BiH za razdoblje od 2019. do 2020.

Negativno mišljenje pokazuje i posljednji Izvještaj Europske komisije, u kojem se navodi da nadležni nivoi vlasti ne izdvajaju dovoljna financijska sredstva za mjere navedene u Strategiji, iako su brojne radne grupe za njihovu implementaciju operativne.

Gotovo cijela 2019. godina u pravosuđu bila je obilježena aferom ''Potkivanje'', u kojoj je jedan od glavnih sudionika bio trenutni predsjednik VSTV-a BiH, Milan Tegeltija. Krivična prijava na ime Tegeltije nikada nije podignuta, a odbačena je i disciplinska tužba i zahtjev za njegovu suspenziju zbog neprimjerenog kontakta, te uzimanja mita radi ubrzavanja procesa.

Ubrzo nakon toga, Tegeltija se ponovo našao na medijskim naslovnicama. Ovaj put zbog sumnje u njegovu nepristranost i neovisnost. Naime, predsjednik VSTV-a odazvao se i prisustvovao sastanku koji je sazvao predsjednik SNSD-a i član Predsjedništva BiH, Milorad Dodik koji je imao za cilj okupiti predstavnike RS-a u državnim institucijama i dogovoriti blokadu istih.

S druge strane, predsjednik VSTV-a BiH nije jedini predstavnik pravosudnih organa kojeg su pratile različite afere. Među njima našla se i glavna tužiteljica Tužiteljstva BiH, Gordana Tadić kojoj se u više navrata pripisivalo zapošljavanje, kako rodbine, tako i rodbine bliskih joj suradnika i suradnica.

Najviši predstavnici pravosudnih institucija u BiH, također, su optuživani za zataškavanje činjenica u određenim slučajevima koji se vode pred sudovima, zaštiti ubojica i sl. Javnost su naročito potresali slučajevi ubojstava dvojice momaka, Dženana Memića i Davida Dragičevića. Oba slučaja prati niz nelogičnosti, preinačavanje krivičnih djela, zataškavanje dokaza, te, kako mediji prenose, jak politički utjecaj na pravosudne institucije i pojedince. Slučajevi do danas nisu riješeni.

Nezadovoljstvo radom pravosudnih organa, te ujedno i VSTV-om, pokazala je i Parlamentarna skupština BiH ne primivši na znanje izvještaje tog organa za 2017. i 2018. godinu. Da postoji osnova za zabrinutost, te da je integritet i neovisnost pravosuđa svim navedenim itekako ugrožen, a nepovjerenje javnosti u njega raste iz dana u dan, potvrdilo je pismo upućeno predsjedniku VSTV-a, Milanu Tegeltiji, od strane OSCE-a, Veleposlanstva SAD i Izaslanstva EU.

Kako se u pismu navodi, dosadašnji pozitivni napori u provođenju reformi tijekom 2018. godine zasjenile su zabrinjavajuće pojave koje negativno utječu na daljnje provođenje istih, a vezane su za oblasti podnošenja imovinskih kartona, ocjenjivanje rada, te postupak imenovanja sudaca i tužitelja. Međunarodni dužnosnici upozoravaju na favoriziranje imenovanja, dugotrajne procese, te upitnost integriteta i neovisnosti pravosuđa.

Sve navedeno potvrđuju kako međunarodni, tako i domaći izvještaju o stanju bh. pravosuđa.

Potrebno je još spomenuti i da revidirana Strategija za procesuiranje predmeta ratnih zločina, na čije se usvajanje čeka još od 2017. godine, do danas, također, nije usvojena. Nova Strategija trebala bi omogućiti veći stupanj prijenosa predmeta na sudova entiteta i Brčko Distrikta, pa bi se Tužiteljstvo i Sud BiH rasteretili manje složenim predmetima i pružila bi im se mogućnost da u vremenski zadatim rokovima, a to je do kraja 2023. godine, završe najsloženije predmete.

Svi gore navedeni izazovi s kojima se pravosuđe susreće  godinama, i dalje su na snazi, što dokazuje Polugodišnji Izvještaj o provođenju Strategije za reformu sektora pravde u Bosni i Hercegovini i Akcionog plana za 2019. godinu, te njegovi zaključci. Još uvijek se čeka na krovnu instituciju bh. pravosuđa, VSTV BiH, da započne, nastavi ili dovrši mnoge izazove i probleme koji su stavljeni pred njih.

Ključnih reformskih ciljeva i mjera još uvijek nema. Nema Apelacijskog suda, kao ni novog Zakona o Ustavnom sudu BiH. Još se čeka na izmjene Zakona o VSTV-u. Osnivanje gospdoarskih sudova u FBiH, koji se već godinama najavljuju kao reformsko rasterećenje općinskih sudova, još se nije dogodilo.

Na svoje vrijeme, također, čeka i unaprjeđenje financiranja pravosudnih institucija BiH, povećanje efikasnosti istraga u krivičnim postupcima, unaprjeđenje sustava za praćenje efikasnosti i kvalitete rada sudaca, tužitelja i stručnih suradnika, i na desetine drugih mjera na koje alarmantno upozoravaju kako međunarodne, tako i domaće institucije.