Detalji nesreće: Potresan oproštaj škole od Katarine. Poginula je s bratom

Katarina Đerek i njezin brat Stjepan poginuli su sinoć u teškoj prometnoj nesreći na Jadranskoj magistrali na jugu Hrvatske.

Od njih se opraštaju građani iz mjesta Gradac odakle su oni, ali i drugi.

Na stranicama Općine Gradac objavljeno je da je donesena odluka o proglašenju Dana žalosti od 10. travnja do 13. travnja zbog tragične smrti brata i sestre.

Policija objavila detalje nesreće

Dubrovačko-neretvanska policija izvijestila je da je nepropisno pretjecanje uzrok sudara u utorak navečer na Jadranskoj magistrali kod Slanog u kojem su dvije osobe poginule, neslužbeno je riječ o bratu i sestri, a vozačica koja je izazvala nesreću lakše je ozlijeđena.

"Do prometne nesreće je došlo kada je vozačica osobnog vozila slovačkih registarskih oznaka započela nepropisno pretjecati vozilo ispred sebe, zbog čega je došlo do frontalnog sudara s osobnim vozilom makarskih registarskih oznaka, kojim je iz suprotnog smjera upravljao 21-godišnji hrvatski državljanin", navode iz policije.

Uslijed sudara na mjestu nesreće smrtno su stradali 21-godišnji vozač i 19-godišnja putnica iz njegovog vozila, a neslužbeno se doznaje kako je riječ o bratu i sestri. Vozačica koja je izazvala prometnu nesreću, 29-godišnja državljanka Albanije, lakše je ozlijeđena.

Potresni oproštaj škole u koju je išla djevojka

Od Katarine se potresnom porukom oprostila i njena Medicinska škola Dubrovnik. Prenosimo je u cijelosti.

"Sinoć, 9.travnja 2024., izgubljena su dva mlada života, dva svjetla ugašena...

Hodnicima naše škole danas vlada tišina, bol, nevjerica i bespomoćnost. U mislima smo s obitelji učenice Katarine Đerek.

Katarina, u vjeri da nas čuješ, želimo ti reći kako ćeš zauvijek živjeti u našim srcima, pamtit ćemo naše snove i s vremenom, suze će prerasti u osmijeh na spomen tvog imena…

Počivala u miru Božjem!

NEMOJ PLAKATI NA GROBU MOM

Nemoj plakati na grobu mom:

Nema me; ne spavam na mjestu tom.

Ja sam tisuću vjetrova s brijega,

I dijamant što svijetli sred snijega.

Ja sam u suncu zreloga ploda

I laka jesenja, kišna voda.

I kad te tiho jutro razbudi,

Ja sam tek onaj uzlet ludi

Najtiših ptica, u kružnom letu.

Laki prah zvjezdani u noćnom svijetu.

Nad grobom ne plači, jer nije kraj.

Nemoj; tamo ne počivam ja.

Mary Elizabeth Frye"