Suđenje Čauševiću: Mađarske firme nisu postojale na prijavljenim adresama
Na suđenju bivšem direktoru Uprave za neizravno oporezivanje (UNO) Kemalu Čauševiću, svjedok Državnog tužiteljstva je rekao kako je provjerama utvrđeno da mađarske firme od kojih se uvozila roba ne postoje na prijavljenim adresama.
Nenad Kojić, savjetnik za istrage u UNO-a je naveo da su mu poznate firme 'Eko San' i 'Janus' koje su se bavile uvozom tekstila iz inozemstva i da je radio na analizi uvoza za ove firme iz Mađarske gdje je bilo više pravnih osoba, navodi BIRN.
"Mađarski carinici su utvrdili da firme u toj državi ne postoje na prijavljenim adresama. To znači da su fingirali promet koji je prikazan kao stvaran. A te firme nisu mogle izvršiti promet kada nisu imale uvoz i izvoz", rekao je svjedok.
Naglasio je kako su putem međunarodne pravne pomoći došli do saznanja da su fakture za uvoz kreirane u Sarajevu i e-mailom poslane u Mađarsku.
"Iz Mađarske su se dobivale određene specifikacije te je u BiH pravljena faktura i poslana e-mailom u drugu zemlju u kojoj je printana da bi pratila robu. Bilo je slučajeva i da su fakturu nosili vozači iz Sarajeva", dodao je svjedok. Obrana je svjedoku pročitala izvještaj mađarskih vlasti u kojem se navodi da su podaci na fakturama iz ove države identični sa onim koje imaju firme uvoznice u BiH, ali je svjedok rekao da se to ne odnosi na isti period.
"Analizu smo radili za 2012. i poslije", dodao je svjedok i pojasnio da osobno nije vidio kako su fakture sačinjavane i da su ih nosili vozači, ali da je došao do materijalnih dokaza koji to potvrđuju.
Čaušević je rekao da provjere ovih navoda nije tražilo ni Tužiteljstvo BiH, ni UNO, već on osobno, te da nakon više godina nema elemenata koji upućuju da ijedna faktura nije orginalna i autentična. Optužnica tereti Čauševića za zloupotrebu službenog položaja, pranje novca te primanje dara i drugih oblika koristi od 2007. do 2011. a Anesa Sadikovića za davanje dara pri uvozu kamionskih isporuka tekstila.
Na upit Sadikovića da li su e-mailom slane narudžbenice u Mađarsku, Kojić je ponovio da su u pitanju bile fakture, nakon čega je optuženi konstatirao da svjedok ne zna razliku između ova dva dokumenta.
Drugi svjedok Ferid Jusufović je rekao da je u dva navrata bio zaposlen u firmi 'Eko San' nakon što je stupio u kontakt sa Sadikovićem i trebao je 2008. da bude terenski komercijalista u Kini, a kako do toga nije došlo, raksinuo je ugovor.
Svjedok kaže da se 2011. ponovno zaposlio u 'Eko Sanu' i da je radio na sačinjavanju uvozne dokumentacije, odnosno izrađivao kalkulacije za fakture. "Fakture nisam primao, dobivao sam samo paking liste i radio po instrukcijama poslodavca Sadikovića", kazao je svjedok, navodi BIRN.
Nakon što se nije mogao sjetiti na koji se način određivala cijena, tužitelj Dubravko Čampara je predočio izjavu iz istrage u kojoj je rekao da se to radilo na način da iznos ne prelazi četiri marke po kilogramu i da su u odnosu na stvarne, cijene umanjivane, što je svjedok ocijenio točnim. Nastavak suđenja je 19. travnja.
