Vodopad Skakavac bi mogao dobiti prašumski status

Prašume u Bosni i Hercegovini predstavljaju ključne ekosustave za očuvanje bioraznolikosti, skladištenje ugljika i razumijevanje načina na koji se šume mogu prilagoditi klimatskim promjenama, istaknuo je profesor Ćemal Višnjić na predavanju održanom na Akademiji znanosti i umjetnosti Bosne i Hercegovine.

Tema predavanja bila je "Prašume u Bosni i Hercegovini – ključni ekosustavi za očuvanje bioraznolikosti i prilagodbu šuma klimatskim promjenama", a profesor Višnjić posebno je ukazao na značaj starih stabala i velike količine mrtvog drva za opstanak brojnih biljnih i životinjskih vrsta, ali i na sve veći pritisak čovjeka na najvrjednije očuvane prašumske ekosustave u BiH.

Očuvanje bioraznolikosti i stabilnosti šumskih ekosustava, naglasio je, prioritetni su zadaci šumarske znanosti i struke.

Prašume su, prema njegovim riječima, najveći spremnici ugljika na području srednje Europe, dok količina mrtvog drva u njima predstavlja jedan od ključnih elemenata za opstanak brojnih vrsta, među kojima su i rijetke i ugrožene vrste koje se nalaze na crvenim listama.

Što zapravo znači prašuma

"Kada govorimo o prašumama, samo kao pojmu, onda su to šume netaknute ljudskim djelovanjem. Dakle, mnogi ljudi, pa čak i znanstvenici, pogrešno tumače taj termin, odnosno što znači prašuma. Od onih koji misle da je to šuma stara nekoliko tisuća godina, do onih koji smatraju da je riječ o nekoj staroj šumi u kojoj će se izgubiti", kazao je Višnjić u razgovoru za Fenu.

Pojasnio je da je prašuma prijevod njemačke riječi "Urwald", odnosno prastara šuma, ali da to ne znači da su sva stabla u njoj stara stotinama ili tisućama godina.

"Ona je stara onoliko koliko su stara stabla u njoj, odnosno vrste drveća koje u njoj žive, odnosno koliko traje njihov životni vijek. Ako uzmemo u obzir da naše vrste drveća ovdje žive 500 do 600 godina, onda prašuma i ne može biti starija jer nakon toga te vrste propadaju, pojavljuje se nova vegetacija, mlada, sastavljena od mladih biljaka. U tom mozaičnom ciklusu unutar prašume imamo i stabla stara nekoliko godina i ona koja su stara 500 do 600 godina", objasnio je Višnjić.

U zapadnoj literaturi, dodao je, često se koriste termini prirodna ili primarna šuma, ali ih ne treba poistovjećivati s prašumom.

"Prirodna ili primarna šuma također znači da se svi procesi unutar te šume odvijaju prirodno, bez utjecaja čovjeka, ali primarno ne znači da u njoj imamo stabla stara 500 ili 600 godina. Ona nakon sukcesije mogu biti stara 50 ili 100 godina i zato primarnu ili prirodnu šumu ne možemo uspoređivati s prašumom", rekao je.

Stara stabla čuvaju bioraznolikost

Višnjić je kazao da se svojevrsne "hotspot" točke bioraznolikosti nalaze upravo unutar prašuma, ponajprije zahvaljujući starim stablima i velikoj količini mrtvog drva.

Stara stabla, pojasnio je, predstavljaju takozvana habitatna stabla, koja na sebi imaju brojna mikrostaništa u kojima žive različiti organizmi – od zajednica lišajeva, gljiva i mahovina do saproksilnih kukaca i ptica koje se gnijezde u dupljama ili krošnjama.

"Sve te male strukture ili mikrostaništa zapravo predstavljaju stanište za čitav život, život određene skupine organizama. Zbog toga, a što je i znanstveno dokazano, što su stabla starija i imaju veći promjer, to imaju veći broj mikrohabitata", istaknuo je Višnjić.

Mrtvo drvo ključno za život

Osim habitatnih stabala, iznimno je važna i mrtva drvna masa, koje u prašumama ima najviše. Prema njegovim riječima, mrtvo drvo čini između 20 i 30 posto ukupne žive i mrtve drvne mase.

"Mrtvo drvo ključno je za život oko 20 posto organizama koji nastanjuju šumu. Dakle, bez tog mrtvog drva njih ne bi bilo jer njihov životni ciklus u jednom trenutku ovisi o njemu, bilo kao izvoru hrane, mjestu za gniježđenje ili skrovištu, bez čega ne bi mogli opstati", naglasio je Višnjić.

Zbog toga je velika količina mrtvog drva u prašumi ključna za opstanak brojnih vrsta, uključujući i rijetke i ugrožene vrste, poput kukca jelenka, poznatog po velikim rogovima.

Prašume skladište goleme količine ugljika

Drugi veliki značaj prašuma jest njihov utjecaj na otpornost i prilagodljivost šumskih ekosustava u uvjetima klimatskih promjena.

Višnjić je naglasio da su prašume ključni spremnici ugljika, što je posebno važno u vremenu kada se sve više govori o klimatskim promjenama, ravnoteži ugljika, njegovu skladištenju i otpuštanju.

"Prašume su, po svojoj strukturi, volumenu, količini sirovog humusa, odnosno ugljika koji se nalazi u živom drvu, mrtvom drvu i tlu, najveći spremnici. Na području srednje Europe prašume su najveći skladištari ugljika", kazao je.

Jedno staro stablo kao 500 mladih

Posebno je istaknuo značaj starih stabala čiji promjer prelazi 90 ili 100 centimetara.

"Jedno takvo stablo koje ima promjer 90 ili 100 centimetara usvoji, zadrži i skladišti ugljika koliko i 500 mladih stabala promjera 10 centimetara. Upravo se u tome vidi značaj starih stabala koja još možemo pronaći jedino unutar prašuma", naglasio je Višnjić.

Prašuma je, prema njegovim riječima, svojevrsni laboratorij na otvorenom, u kojem znanstvenici mogu pratiti prirodne procese – od klijanja, rasta i razvoja, preko konkurentskih odnosa među stablima, do odumiranja stabala i ponovne pojave pomlatka.

Kroz taj mozaik različitih razvojnih faza moguće je bolje razumjeti kako mlade biljke, ali i stare sastojine, reagiraju na klimatske promjene.

Perućica pod sve većim pritiskom

U Bosni i Hercegovini najveća i dosad najočuvanija prašuma je Perućica, u sklopu Nacionalnog parka Sutjeska, koja zauzima nešto više od 1.400 hektara.

Međutim, upravo je Perućica, upozorio je Višnjić, suočena s ozbiljnim izazovima zbog sve većeg broja turista i razvoja infrastrukture.

"Bojim se da to u budućnosti neće biti tako, zbog vrlo velikog priljeva turista, izgradnje cesta, prilaza i infrastrukture. Sve to više nije prašuma. Prašuma je, po svojoj definiciji, nešto gdje nema utjecaja čovjeka", upozorio je profesor Višnjić.

Turizam prijeti prašumama u BiH

Osim Perućice, u BiH postoje i druge značajne prašume, među kojima su Janj kod Šipova, Lom kod Drvara i Ravna Vala na Bjelašnici, ali i one su, prema njegovim riječima, već pod snažnim pritiskom turista, izletnika i organiziranih posjeta učenika.

Osim njih, tu su i Plješevica u zapadnoj Bosni, Crni vrh na Grmeču, Golija, Malovčića dolina te Studešnica, koja je prošle godine istražena, obilježena i ograničena. Istraživanja su objavljena u obliku manje monografije o toj prašumi.

Također, na Konjuhu se nalazi Mačen do, bukova prašuma male površine, ali iznimno zanimljiva zbog vrlo starih i golemih stabala, a postoje i manji rezervati Pančićeve omorike uz rijeku Drinu.

"Vjerujem da će vrlo brzo izgubiti taj prašumski status zbog izrazito velikog negativnog antropogenog utjecaja, ne zbog sječe, nego zbog aktivnog turizma i velikog broja izletnika koji ondje dolaze", tvrdi Višnjić.

Takvi posjeti, pojasnio je, imaju konkretne posljedice za osjetljive ekosustave. Ljudi svojom prisutnošću tjeraju divljač i druge životinje koje u prašumama nalaze zaklon i hranu, dok gaženjem pomlatka i biljnih vrsta narušavaju prirodne procese.

"Dakle, svojim posjetima ljudi tjeraju divljač, životinje koje ondje obitavaju, sklanjaju se i hrane. Gaze pomladak i biljne vrste koje se ondje nalaze te na taj način uništavaju prašumu", upozorio je.

Skakavac bi mogao dobiti prašumski status

Istodobno, znanstvena istraživanja u BiH nastoje identificirati i zaštititi nova područja koja imaju obilježja prašume.

"Danas radimo i istražujemo područje Skakavca. Ono se već nalazi u zaštićenom području, ali ispod njega nalazi se bukova sastojina koja može imati prašumski status. Postavili smo određene hipoteze. Ako se te hipoteze potvrde, odnosno ako budu potvrđene onako kako smo ih postavili, onda će i taj dio bukove sastojine ispod Skakavca imati prašumski status", kazao je Višnjić u intervjuu za Fenu.