Svjedočanstva: Mladi iz BiH bježe zbog nacionalizma i panike

''Na odlazak sam se odlučio jer sam tri godine bio više bez posla nego s poslom. Prelomilo je i to kad sam vidio da nakon skoro 30 godina rada moj otac nakon operacije srca nije invalid nego radno sposoban i da samo treba naći bolji posao i brzo zaboraviti mirovinu jer još diše...'', kaže za portal Bljesak.info Petar M. koji je u Irsku, u Dublin, otišao prije skoro devet mjeseci.

Tamo je nakon dva tjedna potrage dobio posao, a potom je uslijedilo promaknuće.

''Za 16 dana dobio posao, nakon šest mjeseci promaknuće, a za koji dan idem kući na godišnji odmor koji je plaćen'', kaže Petar, koji se na odlazak iz BiH odlučio i jer ga, kako kaže, uhvatila panika zbog samo sedam mjeseci upisanog radnog iskustva i jer je otkaz u firmi u kojoj je radio dobio između Božića i Nove godine.

Posao u Googleu

Priča je to jednog od tisuća mladih ljudi koji svakim danom sve više izlaz vide u doslovnom izlasku iz zemlje koja se desetljećima vrti u istim pričama i obećanjima koja mladim ljudima ne mogu učiniti život boljim. Zemlja, koja je na 16 stranica zbila Zakon o mladima, ne nudi nikakvu perspektivu, pa je sve više onih koji misle da je školovanje i traženje posla uzaludno u BiH i da tuđa sunca ipak bolje griju.

U premišljanjima gdje da ode, Petar je razmišljao o Njemačkoj i Austriji, ali budući da nije imao tamo na koga računati i da ne zna njemački jezik, od tih zemalja je odustao.

''Kad sam prvi put čuo da Irska ne traži nikakve radne dozvole za hrvatske građane, a ja imam dvojno državljanstvo, za 15 dana već sam bio u Dublinu'', kaže Petar koji je od catering asistenta u Googleu postao team leader što bi kod nas bilo kako neka vrsta voditelja smjene.

Mirza Softić, sarajevski novinar odselio je u Nizozemsku prije četiri godine. Kaže kako je život tamo bolji, ali da u njemu nema onih stvari na koje smo mi ovdje navikli.

''Legalno sam riješio papire preko djevojke koja je već šest godina bila tu, ali su nam razlozi odlaska bili vrlo slični. Naime, odlučili smo pokušati u nekoj drugoj državi, jer smo uglavnom bili umorni od nacionalizma i jednih te istih faca na TV-ekranima koji su nam uvijek i po pravilu govorili o prošlosti, a nikad o budućnosti'', navodi Softić za Bljesak.info.

Filozofije življenja

Kaže kako je uspoređivanje života u Nizozemskoj i u BiH prilično nerealno, jer se radi o dvije potpuno različite filozofije življenja.

''Naravno, zvuči kao fraza, ali zaista su neke stvari bolje kod nas, a neke u Nizozemskoj. Prije nego što se neko odluči na takav korak, najprije mora biti upoznat s činjenicom da je imigrantski život veoma težak, i da u prvih nekoliko godina sebi neće moći priuštiti ni blizu onoga o čemu je maštao. Tu prvo ide prilagođavanje, učenje jezika, pa tek onda nakon dvije - tri intenzivne godine i traženje posla, a to je tek priča za sebe'', rekao je Softić.

Petar, koji priznaje da je imao sreće u traženju posla, kaže da nije siguran da bi ga i ista plaća i koju ima u Dublinu natjerala da se vrati u BiH.

''Ako bih se vratio, vjerojatno bi to bilo radi roditelja i nostalgije, ali bih se kajao čitav život'', uvjeren je Petar, koji ističe kako je zadivljen irskom pedantnošću i uređenjem koje se u BiH ne može zamisliti. Kao primjer navodi slučaj koji je uzdrmao tamošnju javnost, a radilo se o kašnjenju plaće.

''Mediji ovdje su brujali o tome. Dva puta je kasnila plaća. Jednom par sati, jednom možda i dan. Nastalo je opće ludilo i pokreću se istrage zbog toga'', kaže Petar i navodi još jedan primjer nezamisliv za nas.

Novac na granama

''Po prvi put u svojoj povijesti Irska hoće uvesti naplatu vode u stanovima koja je do sad bila besplatna. Radi se o nekih dvadesetak eura mjesečno. A kod nas iz usta ljudima otimaju i niko ništa'', kaže Petar.

Softić pak kaže kako naši ljudi često imaju predrasudu da novac na grani raste čim pređete granicu zapada. Stvarnost je, kaže ovaj novinar, potpuno drugačija i za svaki euro se morate dobro napatiti.

''Generalno, posla ima više nego kod nas i za neki skroman život će uvijek biti dovoljno posla i novaca. Ipak, ako želite nešto više, to je veoma teško, posebno ako ne pripadate jednoj od traženih profesija, kao što su IT, medicinske sestre/tehničari. inženjeri, doktori'', kaže Softić i dodaje kako tada sam proces traženja posla može biti i teži jer je konkurencija veća i bolja, a vi ne govorite dobro jezik, stranac ste, i još postoje predrasude prema vama.

''Tu se opet morate uzdati u sreću ili u vezu, kao što često ide i kod nas. Zapad nije imun od svih boljki koje i naše društvo posjeduje, ali se to ovdje radi sofisticiranije i manje je primjetno. Štelu zovu preporukom, a stranačke ulete smatraju normalnom stvari'', kaže Softić.

Na pitanje bi li se vratio kaže kako je to teško reći je ''svaki imigrant koji nije došao kao dijete u sebi krije podvojenu ličnost, jer već godinama gradi dva odvojena identiteta, koji nemaju veze jedan s drugim''.

''Ono što sigurno znam je da ne želim ovdje ostati cijeli život, ali možda se i to promijeni, možda se vratim na Balkan, a možda odem i u neku treću zemlju'', kaže ovaj novinar za Bljesak.info.

Nema rakijanja radnim danom

Govoreći o razlikama u življenju u ova dva svijeta, Softić kaže kako sko se možete distancirati od političke situacije i možete stvoriti svoj mikrosvijet u kojem možete imati dovoljno novaca, onda je Balkan bolje mjesto za život.

''Ako to ne uspijevate, onda je možda bolje da sreću potražite negdje drugo, ali znajte da na zapadu nema rakijanja radnim danom do 2. Nema ga uopće, nema kave s kolegama nakon posla, jer vi ste samo kolege, ali ne i prijatelji, nema vašeg omiljenog nogometnog kluba, nema nekih stvari koje se kod nas podrazumijevaju. Uglavnom nema ni roditelja da pripaze dijete, a vrtić košta cijelu plaću, nema rođaka i prijatelja koji vas nerviraju, nego sve ide od nule. I baš zbog toga, ako se odlučite na taj korak, halalite prve 3-4 godine, i opet se može desiti da ne budete zadovoljni'', kaže Softić.

Nedavno objavljeno istraživanje Omladinske informativne agencije BiH kaže kako je u posljednjih šest godina BiH napustilo preko 150.000 osoba životne dobi do 30 godina. Drugi pak rezultati istraživanja nevladinih organizacija govore kako više od 80 posto mladih trenutno želi napustiti BiH.

Delegacija EU u BiH objavila je kako mnogi mladi ljudi osjećaju da nemaju budućnost i da samo jedan od osam mladih ljudi (uzrasta 16 do 24 godine) ima posao u usporedbi s jednim od troje mladih u Europskoj uniji.

Bosancu najbolje u avionu

''Zbog ograničenog radnog iskustva, još je teže za mlade da pronađu zaposlenje. Iz razloga što su često spremni prihvatiti privremene aranžmane u cilju dobivanja nekog početka u životu, mladi su još više oštećeni i obeshrabreni restriktivnim praksama zapošljavanja, nedostatkom fleksibilnosti u kolektivnim ugovorima i preprekama za privremeni rad. Mladi se često nađu na sivom tržištu koje nudi malu ili nikakvu obuku.Opće mišljenje je da pristup prvom poslu zavisi od toga jeste li 'unutra', a istraživanja navode korupciju i nepotizam kao glavne prepreke kod zapošljavanja mladih'', navodi se u Sporazumu za rast i zapošljavanje u BiH.

Predizborna kampanja, u kojoj smo se naslušali svega i svačega, bilo je i spominjanja mladih i naglašavanja kako se treba osigurati da mladi ostanu u Bih i da im bude bolje. No, mladi ljudi sve su umorniji od obećanja.

Softić kaže kako smo mi i po mentalitetu prilično nezadovoljni te navodi rečenicu svojeg rođaka koji je spas pronašao u Norveškoj.

''On kaže: Bosancu ne valja ni tamo, ni 'vamo, najbolje mu je u avionu. I tako nekako i biva, radujete se kad dolazite, radujete se kad odlazite. A ostalo vrijeme provedete u svojim mislima za koje nemate pojma gdje su i zašto su tu'', zaključio je Softić za Bljesak.info.