U najudaljenijem dijelu administrativnog područja Širokog Brijega, u surovom kršu mjesne zajednice Crne Lokve, nalazi se napušteni zaselak Medine Stanine, mjesto iznimne prirodne, povijesne i društvene slojevitosti. Do zaseoka se stiže makadamskim putem preko Ljubotića, Crnih Lokava i kamenoloma Muša, a danas je potpuno bez stalnih stanovnika.
Naziv Medine Stanine, prema svjedočanstvima zabilježenim 2013. godine, potječe od medvjedice koja se u tom području okotila, što je obilježilo identitet mjesta i trajni suživot čovjeka s divljinom. Posljednje stanovnice, Darka Brekalo i Janja Čutura, svjedočile su teškim životnim uvjetima, blizini divljih životinja i potpunoj izolaciji.
Prema sjećanjima Mate Brekala, rođenog 1942. godine, zaselak je nekada brojao 23 kuće i oko stotinu stanovnika, s razvijenom poljoprivredom i stočarstvom. Električna energija stigla je krajem šezdesetih godina, no to nije spriječilo postupni egzodus stanovništva. Posljednja mještanka odselila je 2012. godine.
Mjesto ima i snažnu simboličku i duhovnu dimenziju. Na mjesnom groblju Cerovac 2009. godine slavljena je mlada misa fra Krunoslava Alberta, dok je posljednji ukop 2020. godine označio kraj stalnog života u selu. Povijesna trauma poraća, uključujući strijeljanje dvojice mladića 1946. godine zbog kršenja policijskog sata, ostavila je dubok trag u kolektivnom pamćenju.
Medine Stanine prepoznate su i kao značajno geološko područje. Prema znanstvenim radovima izrađenima na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u Zagrebu, potvrđena su vrijedna ležišta boksita i arhitektonsko-građevnog kamena, s procijenjenim višemilijunskim ekonomskim potencijalom.
Danas Medine Stanine žive i u virtualnom prostoru, gdje su postale simbol udaljenosti, netaknute prirode i svojevrsno kulturno mjerilo u lokalnom diskursu. Iako fizički napuštene, u kolektivnoj svijesti i znanstvenim analizama ostaju mjesto koje i dalje nosi snažan identitetski, povijesni i razvojni značaj.
