Lažne dojave o bombama više nisu šala: Koji su okidači za prijetnje i kako ih spriječiti?

Problem vezan uz dojave o bombama više nije izolirani fenomen, nego je, ako se promatra unatrag četiri do pet godina, u regiji i u Bosni i Hercegovini postao sredstvo, odnosno alat za destabilizaciju društva. Često se povezuje s određenim političkim motivima te s izbjegavanjem obveza osoba koje lažno prijavljuju prijetnje, kazao je u razgovoru za Fenu prof. dr Armin Kržalić s Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Sveučilišta u Sarajevu

Naglasio je kako je očito riječ o planskom djelovanju, s ciljem iskorištavanja takvih situacija za destabilizaciju društva, povezanu s političkim motivima i vanjskim utjecajem.

Gdje sustav zakazuje?

Govoreći o tome gdje sustav godinama zakazuje kada je riječ o tom problemu, Kržalić je istaknuo kako je, kada se sagleda cjelokupna situacija, ključni problem nedostatak integriranog sustava, rane detekcije i koordinacije između entiteta, razina vlasti, ali i drugih subjekata koji bi trebali sudjelovati u proaktivnom rješavanju problema.

"Ključna riječ je upravo proaktivno rješenje vezano uz praćenje prijetnji, ranu detekciju prijetnji, obvezno uvježbavanje tamo gdje su na meti objekti, škole i trgovački centri, kako bi se prestalo s tradicionalnim pristupom stalnih evakuacija, nego da svatko preuzme svoju odgovornost sukladno povjerenom zadatku i za to odgovara, bez obzira radi li se o osobi zaduženoj za sigurnost u školama ili osobama koje rade na skenerima pri ulazu u institucije koje su česta meta", kazao je Kržalić.

Dodao je kako je problem i nedostatak odgovornosti te liderstva koje bi na najbolji način koordiniralo takve aktivnosti.

Naglasio je kako je vrlo važno posvetiti se i kaznenim mjerama za lažne dojave te transparentnom izvještavanju javnosti.

"Potrebno je znati koliki je broj takvih slučajeva, koliko ih je rasvijetljeno, što nije rasvijetljeno i zašto, kao i koji su motivi i tko su počinitelji. To je ono što nam nedostaje. Ako promatramo iz perspektive hibridnih prijetnji, moguće je da se i ove prijetnje koriste u svrhu dezinformacija, kao dio aktivnosti nevidljivog neprijatelja koji stvara strah u društvu i dijeli zajednicu, od lažnih dojava o bombama do kampanja na društvenim mrežama. Takve aktivnosti često dolaze izvana i zbog toga je potreban bolji rad obavještajnih službi", kazao je Kržalić.

Istaknuo je kako je Bosni i Hercegovini potreban učinkovit sustav odgovora na dezinformacije, što je teško ostvarivo bez centraliziranog centra za borbu protiv dezinformacija, koji BiH trenutačno nema.

Želja za pažnjom

"Imamo primjer Estonije, koja je uspješno zaustavila slične napade, i iz tog iskustva možemo učiti kada je riječ o hibridnim prijetnjama i dezinformacijama, među koje svakako spadaju i dojave o bombama", poručio je Kržalić.

Prof. dr Amela Dautbegović s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Sarajevu govorila je o psihološkim obrascima, osobito kod mladih i adolescenata, koji stoje iza lažnih dojava o bombama.

"Fenomen učestalih lažnih dojava o bombama može se objasniti i razumjeti kroz više psiholoških obrazaca koji se često isprepliću, osobito kod mladih i adolescenata", kazala je Dautbegović.

Objašnjavajući motive takvog ponašanja s psihološkog aspekta, posebno kada je riječ o dojavama u školama i trgovačkim centrima, istaknula je kako su među glavnim razlozima potreba za pažnjom i osjećaj kontrole.

Kod adolescenata je izražena potreba za vidljivošću i utjecajem. Lažna dojava može privući pozornost medija i institucija te stvoriti osjećaj moći, odnosno dojam kako pojedinac može zaustaviti sustav.

Kao drugi važan čimbenik navodi modeliranje ponašanja, koje se objašnjava kroz teorije socijalnog učenja u psihologiji.

Dolazi do imitiranja

"Ljudi uče promatrajući druge. Kada se u medijima i na društvenim mrežama pojavljuje veći broj ovakvih slučajeva, takvo ponašanje se s vremenom normalizira. Time se snižava psihološka barijera i javlja se stav da, ako mogu drugi, mogu i ja. U nekim slučajevima dolazi i do izravne imitacije, zbog čega je važno biti oprezan u načinu izvještavanja o ovakvim događajima", istaknula je Dautbegović.

Naglašava kako značajnu ulogu ima i suvremeni digitalni kontekst, koji omogućuje veću distancu i smanjenu empatiju.

Online okruženje stvara osjećaj anonimnosti pa osoba koja počini ovakvo djelo ne vidi izravne posljedice, poput panike i straha kod djece i roditelja. Zbog toga se lakše distancira od moralne odgovornosti. Uz to, kod mladih je izražena impulsivnost, pa teže sagledavaju dugoročne posljedice svojih postupaka. Ono što iz njihove perspektive može djelovati kao šala može prerasti u ozbiljan problem, koji tek naknadno prepoznaju kao rizičan, pojasnila je.

Što učiniti?

Na pitanje što se može učiniti kako bi se smanjile takve pojave i oblici destruktivnog ponašanja, Dautbegović naglašava kako sama reakcija nije dovoljna, iako je nužna, te kako je jednako važna i prevencija. Najefikasnije mjere su one koje djeluju na psihološke uzroke. Škola je primarna linija prevencije i ne smije biti samo obrazovna institucija, nego i razvojno-psihološka sredina. To podrazumijeva razvijanje socioemocionalnih kompetencija kod djece i mladih, uključujući empatiju, samokontrolu, odgovornost i smanjenje impulzivnosti.

Istaknula je i važnost dostupne psihološke podrške za sve učenike, ne samo za one koji su prepoznati kao rizični.

"Mnogi mladi suočavaju se s anksioznošću, frustracijom ili potrebom za pažnjom, a da to ne izražavaju otvoreno. Zato je rana intervencija ključna", kazala je Dautbegović.

Naglasila je i potrebu da škole budu siguran prostor za izražavanje.

"Mladi trebaju imati mjesto gdje mogu reći da su pod stresom, ljuti ili preopterećeni, jer bez toga frustracija traži izlaz. To vrijedi i za djecu i za odrasle", istaknula je.

Jedan od važnih segmenata djelovanja je i unaprjeđenje digitalne pismenosti.

"Potrebna je edukacija o posljedicama digitalnog ponašanja i razbijanje iluzije o anonimnosti. Važno je uspostaviti ravnotežu između razumijevanja i odgovornosti. Mladi trebaju znati da lažne dojave nisu šala, nego kazneno djelo koje ima stvarne pravne i životne posljedice. Istodobno, o ovoj temi treba govoriti bez senzacionalizma i dramatizacije, uključujući i medijski prostor", kazala je Dautbegović.

Dodala je kako pretjerana pozornost može dodatno potaknuti imitaciju.

Okidači

"Zbog toga je važno odgovorno izvještavanje medija i institucija. Ne treba romantizirati niti dramatizirati slučajeve, niti stavljati fokus na počinitelje, osobito kada je riječ o maloljetnicima. Također je važno izbjegavati detalje koji bi mogli poslužiti kao svojevrsna uputa za imitaciju", naglasila je.

Istaknula je i važnu ulogu roditelja, posebno kroz edukaciju i prepoznavanje promjena u ponašanju djece.

Roditelji trebaju obratiti pozornost na povlačenje, ljutnju ili izraženu potrebu za pažnjom, kao i razvijati otvorenu komunikaciju s djecom.

Govoreći o širem kontekstu, navela je kako podaci Ministarstva obrazovanja ukazuju na prisutnost povišene anksioznosti, depresivnih i psihosomatskih simptoma kod učenika.

"Ne treba to dramatizirati, ali značajan broj mladih izvještava o neugodnim emocionalnim stanjima. To ukazuje na potrebu da obrazovni sustav ne bude usmjeren samo na intelektualni razvoj, nego i na emocionalni i socijalni razvoj učenika. Mladi trebaju razviti kapacitet da prepoznaju i verbaliziraju vlastite poteškoće i potraže pomoć kada im je potrebna", istaknula je Dautbegović.

Zaključila je kako je odgovornost na cijeloj zajednici.

"Potreban je holistički pristup koji uključuje obitelj, školu, vršnjačko okruženje i širu društvenu zajednicu. Svaki segment ima svoju ulogu, od primarne obitelji do nastavnika koji trebaju biti osposobljeni prepoznati odstupanja u ponašanju. Obrazovni sustav treba kontinuirano preispitivati izvore stresa i preopterećenosti kod učenika te unaprjeđivati komunikaciju, kako bi se mladi osjećali sigurno i imali povjerenje da mogu izraziti poteškoće s kojima se suočavaju", poručila je prof. Dautbegović u razgovoru za Fenu.