Mostar je grad s najviše ruševina, ruševina koje svakodnevno prijete da nekome dođu glave. Pa tako su još jedne u nizu i one u Ulici fra Petra Petrovića, u blizini Prve osnovne škole prema Panjevini.
Svaki dan one su opasnost za djecu koja ovom ulicom idu u školu, ali i za sve ostale koji njome prolaze, a prolaznika nije malo.
Problem je tim veći jer pješaci nemaju gotovo nikakav siguran prostor. Prisiljeni su hodati uskim nogostupom, jedva 30 do 40 centimetara širokim, tik uz ruševine koje već dugo prijete obrušavanjem.
Dok pješače ulicom, prisiljeni su hodati uskim trotoarom, ne širim od 30 -40 centimetara uz same ruševine koje svakodnevno prijete obrušavanjem. Ne samo da prijete, nego i svakodnevo dokazuju kolika su zapravo opasnost. Nakon obilnih kiša koje su padale poslijednjih dana, jedan dio cigli se urušio na uski trotoar.
Srećom, nitko se nije zatekao na cesti u tom trenutku, no hoće li uvijek biti tako? Hoće li prolaznici uvijek imati sreće?
Treba li se dogoditi tragedija kako bi oni kojima je dužnost naša sigurnost shvatili koliko je situacija ozbiljna?
"Radi potpunog i objektivnog informisanja javnosti, želim naglasiti da sam kao raseljena osoba ranije podnio zahtjev za pomoć u obnovi predmetnog objekta putem nadležnih institucija", naveo je vlasnik ruševne kuće s fotografije koji ističe kako je institucionalnim putem pokušao riješiti problem, no kako mu zahtjev nije odobren.
"Smatram da je važno da javnost bude upoznata s činjenicom da vlasnik objekta nije zanemario situaciju niti ignorisao opasnost, već je pokušao dobiti pomoć kroz zakonom propisanu proceduru", dodao je.
U predizbornoj kampanji 2020. godine za lokalne izbore u Mostaru, održane nakon punih 12 godina zastoja, svim političkim akterima bila su "puna usta" priče o konačnom rješavanju ruševnih objekata.
Od tada, pa do još jednog kruga izbornog procesa u Mostaru, u kojem su, ponovno, "mostarski kosturi" nezaobilazna tema, nijedan ratom devastirani objekt od njih 57, koliko su ih gradske vlasti "pobrojale", nije zasjao u novom ruhu.
Podsjetimo, Mostar postupno ulazi u četvrto poratno desetljeće s neslavnom titulom grada s najvećim brojem ratnih ruševina. Iako su vidljive u gotovo cijelom gradu, najviše ih je u Glavnoj ulici, koja danas nalikuje galeriji duhova.
Gradske vlasti godinama ponavljaju razloge zbog kojih se nisu ozbiljno uhvatile ukoštac s tim problemom - od činjenice kako je Mostar više od desetljeća bio bez zakonodavne vlasti do neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, administrativnih zapreka i sličnog.
Predsjednik Gradskog vijeća Đani Rahimić ranije je potvrdio kako se najveći broj ruševnih i devastiranih objekata nalazi u Titovoj ulici, počevši od Grkovićeve kuće, Više djevojačke škole, Dokićeve kuće, Zemaljske banke, poznate kao zgrada Komiteta, pa do Razvitka, gdje su, kako kaže, za svaki objekt analizirali imovinsko stanje te nailazili na brojne probleme i prepreke.
Gradonačelnik Mostara Mario Kordić upozorio je kako neki objekti nisu u vlasništvu Grada, dok se istodobno očekuje njihova obnova.
"Kada zatražimo dozvole, nailazimo na odluku o zabrani raspolaganja i prometovanja državnom imovinom. Riječ je o prilično shizofrenoj i frustrirajućoj situaciji. Idemo pojedinačno, objekt po objekt, ali ne mogu vas obradovati informacijom kako ćemo imati ozbiljan napredak dok se neke stvari ne riješe, a nisu u našim rukama", kazao je tada Kordić za Avaz.
Prije godinu dana Gradska administracija najavila je uklanjanje ruševnih objekata, što je izazvalo burne reakcije u javnosti jer su se na popisu našli objekti od značaja za Mostar, kao i nacionalni spomenici Bosne i Hercegovine.
Iz Gradske uprave potom su pojasnili kako nisu imali namjeru uklanjati takve objekte, već utvrditi vlasništvo, što je bio prvi korak u tom procesu.
