"U tijeku je svojevrsni 'best of' mojih putovanja, ili hrvatski rečeno – moje životno djelo od jedanaest godina putopisnih reportaža diljem svijeta. Predstavljam najbolje od najboljeg. Ima tu svakakvih situacija – od ratnih scena, ljubavnih trenutaka, pejzaža, do prikaza različitih etničkih skupina", govori nam Jurica Galić Juka koji je večeras održao inspirativno predavanje pod nazivom "Svijet kroz moj objektiv (Best of)".
Publika je u prostorijama HGSS-a u Dubrovačkoj ulici imala priliku doživjeti uzbudljivo putovanje kroz jedanaest godina Galićevih ekspedicija, dokumentarnih priča i susreta s kulturama s različitih krajeva svijeta. Predavanje je, kako je istaknuo autor, predstavljalo njegov osobni "best of" – izbor najemotivnijih i najznačajnijih trenutaka koje je zabilježio fotoaparatom.
"Ljubitelj sam ponajviše etnologije, antropologije i drevnih civilizacija. Stvarno će biti raznih emocija jer ljude ću u jednom trenutku dovesti na rub suza – i od sreće i od smijeha – a u drugom trenutku i od tuge. Na kraju krajeva, sve je to skupa život", govori.
Mostaru kako kaže daje najbolje jer je ovo njegovo najbolje predavanje i, kako kaže, tako se uvijek predstavlja kada u nekom gradu prvi put gostuje.
Na pitanje koliko mu znači publika i prosudba "drugog oka" u njegovom radu, odgovara kako je i sam shvatio koliko mu zapravo znači tuđe mišljenje, odnosno ta "druga perspektiva".
Za sebe kaže da ima "teži oblik opsesivno-kompulzivnog poremećaja", i upravo, kako kaže, pri odabiru fotografija vjeruje intuiciji.
"Na kraju ja odlučujem što je dobro, ali volim čuti mišljenje i običnih ljudi i "bilo" struke. Ljudi često ne vide koliko zapravo pitam kolege i koristim različite alate, pa i umjetnu inteligenciju", pojašnjava. Fotografije ocjenjuje i na jednom od najvećih svjetskih portala gdje ima premium pristup – i tamo ocjenjuju i publika i stručnjaci,
"Zapravo moj rad prolazi kroz pet različitih filtera. Nema mjesta pogreškama, iako je ljepota, naravno, u oku promatrača", navodi te dodaje kako ipak možemo doći do 80 ili 90 posto zajedničkog zaključka što jest, a što nije dobra fotografija.
"Već sada znam koja će tri rada ići dalje – prema svjetskim fotografskim asocijacijama i borbi za titule, te koja će fotografija postati dio moje stalne postave izložbe. Kada imate brdo dobrih fotografija to je stvarno problem", govori Juka.
S obzirom da je Jukina fotografija reporterska, pitali smo ga što mu više leži. Je li to portret, kada na primjer uđe u neko selo ili mu ipak više leži fotografiranje događaj.
Bez razmišljanja odgovara kako mu je najvažnija emocija.
Kako kaže, slika može biti mutna, tehnički nesavršena, ali mora imati priču, jasnu poruku i emociju.
"Bez obzira na moj izgled – visina, tetovaže, ćelava glava – uvijek znam kako prići ljudima", pojašnjava te dodaje kako za foografije ne plaća niti nagovara ljude da to bude umjetno.
"Želim izvući dušu iz ljudi, a to dobijem kada dobijem njihovo povjerenje i kad se oni u potpunosti opuste. Tada dobijem njihovu esenciju", navodi Juka.
"To je ono što ja zovem – fotografiranjem duše. Sve ostalo je samo klasično fotografiranje", zaključuje.
