Preskoči na sadržaj
bljesak-logo
search icon
sun icon
open-nav
Tri dana u Međugorju

Down Kamp: Dani samostalnosti, učenja, prijateljstva i zajedništva

Sudionici su kroz svakodnevne, praktične situacije učili preuzimati odgovornost za sebe i svoje stvari, donositi jednostavne odluke, sudjelovati u zajedničkim aktivnostima i, ono najvažnije, stjecati iskustvo veće samostalnosti.
15.09.2026. u 14:34
text

U organizaciji Udruge za Down sindrom Mostar, od 11. do 13. rujna 2026. godine u FoRestu u Međugorju održan je Down kamp 2026., trodnevni kamp osmišljen s ciljem razvijanja samostalnosti, svakodnevnih životnih vještina, kreativnosti, motoričkih sposobnosti i socijalnih kompetencija osoba s Down sindromom.

Tri dana provedena u bungalovima za sudionike su bila puno više od običnog druženja. Sudionici su kroz svakodnevne, praktične situacije učili preuzimati odgovornost za sebe i svoje stvari, donositi jednostavne odluke, sudjelovati u zajedničkim aktivnostima i, ono najvažnije, stjecati iskustvo veće samostalnosti.

Od prvog dana poruka kampa bila je jasna: pružiti podršku tamo gdje je potrebna, ali istodobno dati svakom sudioniku dovoljno prostora pokušati sam.

Od vlastitog bungalova do novih digitalnih iskustava

Kamp je počeo radionicom "Moj bungalov – moja odgovornost". Sudionici su raspremali svoje stvari, slagali odjeću, uređivali prostor, namještali krevete i učili voditi računa o osobnim predmetima tijekom boravka u kampu.

Prvoga dana počela je i IT radionica "Zamisli ovo…", koju je vodio suvremeni umjetnik Dalibor Nikolić, zahvaljujući Federalnom ministarstvu kulture i sporta. Kroz ovu kreativnu i interaktivnu radionicu sudionici su svoje ideje i maštu, uz pomoć novih tehnologija i umjetne inteligencije, pretvarali u vizualne sadržaje.

Down kamp u Međugorju
Foto: Udruga za Down sindrom Mostar / Down kamp u Međugorju

Radionica se nastavila tijekom sva tri dana kampa, a sudionici su pokazali koliko kreativnosti i originalnih ideja mogu izraziti kada im se pruže odgovarajući alati, podrška i sloboda stvaranja.

Svaki dan počinjao samostalnošću

Poseban dio programa bila je svakodnevna jutarnja rutina.

Buđenje, osobna higijena, pranje zuba, umivanje, oblačenje, pospremanje kreveta i vlastitih stvari bili su sastavni dio programa, a volonteri su pomagali samo onda kada je pomoć bila potrebna.

Nakon jutarnje rutine slijedilo je kratko razgibavanje i rekreativne vježbe, a potom zajednički doručak uz praktičnu radionicu „Sam pripremam svoj doručak“.

Down kamp u Međugorju
Foto: Udruga za Down sindrom Mostar / Down kamp u Međugorju

Sudionici su birali hranu, pripremali svoje mjesto za stolom, samostalno se posluživali te nakon obroka pospremali za sobom.

Upravo su ovakve, naizgled male svakodnevne aktivnosti, bile jedan od najvažnijih dijelova kampa jer su sudionicima omogućile da praktično pokažu koliko toga mogu napraviti sami.

Crvenkapica na drugačiji način

Drugi dan kampa bio je posebno dinamičan. Za mlađe sudionike održana je kreativna radionica "Crvenkapica na drugačiji način", koju je vodila mag. primarnog obrazovanja Tanja Bevanda, uz sudjelovanje glumice Alene Džebo.

Kroz poznatu priču, ali na potpuno drugačiji način, sudionici su razvijali maštu, pamćenje, razumijevanje redoslijeda događaja, komunikaciju i motoriku.

Istodobno su odrasli sudionici nastavili rad u okviru radionice "Zamisli ovo…" s Daliborom Nikolićem.

Kad nema bazena ima "poligon za marince"

Vrijeme nije uvijek pratilo plan organizatora, ali je upravo to pokazalo koliko dobar kamp mora biti prilagodljiv.

Kada vremenski uvjeti nisu dopuštali korištenje bazena, stručnjaci iz područja kineziologije pripremili su niz rekreativnih aktivnosti i poligon koji su sudionici, uz puno smijeha, brzo prozvali pravim "poligonom za marince".

Trčalo se, preskakalo, vježbala se koordinacija, spretnost i ravnoteža, a energije nije nedostajalo.

Kada se vrijeme poboljšalo, program je nastavljen na bazenu pod stručnim vodstvom dr. sc. Franje Lovrića i profesora kineziologije, sudionici su vježbali kretanje i snalaženje u vodi, osnovne elemente plivanja, koordinaciju i ravnotežu.

Down kamp u Međugorju
Foto: Udruga za Down sindrom Mostar / Down kamp u Međugorju

"Kultura pripada svima"

Down kamp nije bio usmjeren samo na osobe s Down sindromom.

Dok su sudionici bili uključeni u sportske i kreativne aktivnosti, za kulturne djelatnike održano je predavanje "Kultura pripada svima", koje su vodili Alena Džebo i Dalibor Nikolić.

Razgovaralo se o mogućnostima uključivanja osoba s Down sindromom u kulturne, kreativne i društvene sadržaje, pristupačnosti kulture te stvaranju novih prostora za njihovo ravnopravno sudjelovanje.

Za roditelje je održana i radionica usmjerena na jačanje kompetencija članova Udruge, koju je vodila Sevdija Kujović predsjednica udruge Život s Down sindromom federacije BiH.

Cilj je bio otvoriti prostor za razgovor, razmjenu iskustava i dodatno osnaživanje roditelja i članova Udruge.

Glazba, ritam i večer koju će svi pamtiti

Za mlađe sudionike održana je i glazbena radionica "Veseli ritmovi", pod vodstvom Tanje Bevande, kroz koju su se povezivali glazba, pokret, ritam i zajedničko sudjelovanje.

A nakon brojnih radionica, sportskih aktivnosti i edukativnih sadržaja, došla je večer koja je pokazala da za dobar provod nije potrebno mnogo – dobra glazba, dobro društvo i puno pozitivne energije.

Poseban razlog za slavlje bio je 18. rođendan naše Barbare.

Uz glazbu Ivana Ljubića, pjesmu i ples, večera se pretvorila u party za pamćenje. Mikrofon je vrlo brzo iz ruku profesionalnog pjevača prešao u ruke sudionika kampa, koji su pokazali svoje pjevačke i zabavljačke talente.

Umor nakon cjelodnevnih aktivnosti kao da više nije postojao.

"Sada znam kako mogu"

Posljednji dan kampa bio je rezerviran za završetak radionice "Zamisli ovo…" i možda najvažniju radionicu cijelog programa, razgovor sa samim sudionicima.

Na završnoj radionici "Sada znam da mogu" sudionici su govorili o tome kako su se osjećali tijekom kampa, što im se najviše svidjelo, što su novo naučili, koja su prijateljstva sklopili i što bi željeli raditi na nekom budućem kampu.

Njihovi odgovori dali su organizatorima i najbolju evaluaciju cijelog programa.

Sudionici su iznijeli i niz ideja za sljedeći kamp, a jedno obećanje organizatori su im mogli dati odmah – učinit će sve što je moguće kako bi Down kamp bio organiziran i sljedeće godine.

Prije odlaska čekao ih je još jedan zadatak.

Trebalo je samostalno spakirati svoje stvari, provjeriti bungalove, vidjeti je li nešto ostalo iza njih i pripremiti se za odlazak.

I upravo je tim zadatkom zatvoren puni krug kampa: od prvog raspremanja stvari do samostalnog pakiranja i povratka kući.

Down kamp u Međugorju
Foto: Udruga za Down sindrom Mostar / Down kamp u Međugorju

Kamp koji ne bi bio moguć bez prijatelja

Organizacija Down kampa 2026. bila je moguća zahvaljujući podršci brojnih ljudi i prijatelja Udruge.

Posebna zahvalnost pripada Mostar Half Marathonu, koji je pokrenuo humanitarnu akciju CHARITY SLOT – "21 kilometar za 21. kromosom". Financijska sredstva prikupljena kroz ovu akciju bila su od ključne važnosti za organizaciju i realizaciju kampa.

Veliku zahvalnost Udruga upućuje predavačima i voditeljima radionica Tanji Bevandi, Aleni Džebo, Daliboru Nikoliću i Sevdiji Kujović, koji su svojim znanjem, kreativnošću i energijom dali poseban doprinos programu.

Hvala i stručnim suradnicima Marku Brajkoviću, edukacijskom rehabilitatoru, dr. sc. Franji Lovriću, Zvonki Hercegu, Lekiju i Gabi, koji su svojim angažmanom pomogli da program bude raznovrstan, stručan i prilagođen potrebama sudionika.

Posebno mjesto u ovoj priči pripada volonterima iz mostarske Frame – Niki, Lauri i Loreni. Njihova prisutnost, strpljenje, podrška i spremnost da budu uz sudionike tijekom svih aktivnosti bili su neprocjenjivi.

Zahvala pripada i FoRestu Međugorje na gostoprimstvu, susretljivosti i spremnosti da tijekom cijelog boravka izađe ususret potrebama organizatora i sudionika.

Više od kampa

Down kamp 2026. pokazao je da samostalnost ne nastaje preko noći niti kroz jednu veliku aktivnost.

Ona se gradi kroz male svakodnevne korake – kada osoba sama spremi svoj krevet, pripremi doručak, odluči što će obući, spremi stvari za bazen, sudjeluje u radionici, upozna novog prijatelja, kaže što želi ili jednostavno pokuša napraviti nešto što do tada nije radila sama.

Upravo su zato najveći rezultat ovog kampa osmijesi, nova prijateljstva, nova iskustva i osjećaj uspjeha koji su sudionici ponijeli svojim kućama.

Ovo je bilo iskustvo iz kojeg su učili svi – sudionici, roditelji, volonteri, stručnjaci i organizatori.

A najvažnija poruka koju je Down kamp 2026. ostavio može stati u samo nekoliko riječi:

Mogu pokušati. Mogu naučiti. Mogu biti samostalniji. Sada znam da mogu.

Do novog susreta – vidimo se na Down kampu 2027. godine.

POVEZANO