Čista energija i naša posla

Koliko puta ste čitali o obnovljivim izvorima energije i zaključili da se oni događaju nekom drugom? A onda, okrenete li se oko sebe, shvatite da i zemlja u kojoj živite ima predispozicije, pa da je i, što mi kažemo, Bogom dana, za iskorištavanje obnovljivih izvora energije.

Vjetar puše s visokih planina, idealno za vjetroelektrane, sunce prži Hercegovinu, idealno za solarne elektrane ili za kolektore sunčevih zraka na krovovima kuća. Rijeke se spuštaju s brda i planina i glasno žubore zazivajući da ih se ukroti i od njih proizvede električna energija.

Da se razumijemo, teoretski smo jaki na tom planu, ali od teorije do prakse dug je put. Pogotovo kod nas. Pogađate, opet su naše institucije spore i nedosljedne, pa ćemo vam o tome i pričati u ovom tekstu.

Prvo teorija - obnovljivi izvori energije su solarna energija, snaga vode, snaga vjetra, biogorivo,  bioplin i kruta biomasa. Razmotrite, dakle,  malo situaciju u kojoj se nalazi Bosna i Hercegovina, zemlja koja uvozi naftu i zemni plin, ali zato posjeduje neke druge kvalitete.

Imamo rijeke, tko nam brani?

Recimo, Bosna i Hercegovina poprilično solidno koristi snagu svojih rijeka, ali daleko od toga da smo blizu optimuma. Makar bi mnogi od vas čitatelja pomislili da imamo previše hidroelektrana (14 je velikih elektrana s branama), činjenica je da hidro potencijal i dalje nije iskorišten koliko bi mogao biti. Bosna i Hercegovina  je, doduše, po hidro potencijalu u Top 10 zemalja Europe, ali je trenutna stvarna iskoristivost hidro potencijala je tek oko 40 posto! Istina je, također, da BiH tek polovicu proizvedene električne energije dobiva iz hidroelektrana!  

Onaj „masniji“ dio i dalje dobivamo iz termoelektrana koje koriste neobnovljive izvore (prije svega ugalj), koji usto i zagađuju okoliš. Što biste više voljeli u budućnosti – smog ili čist zrak? Neiskorišteni hidropotencijal Bosne i Hercegovine leži i u malim hidroelektranama, onima protočnog tipa, koje bi koristile čistu snagu rijeke, bez akumulacija koje mijenjaju okoliš, ali mnogi zainteresirani za njih vape za zakonskim okvirima i jasnim stavom državnih i entiteskih organa.

Osim hidropotencijala Bosna i Hercegovina zahvaljujući klimi, vjetrovima i konfiguraciji terena u pojedinim dijelovima zemlje ima velike mogućnosti za korištenje energije vjetra i sunca, putem solarnih elektrana ili vjetroelektrana (vjetroparkova). Dovoljno je reći da su prve procjene iskoristivosti ovih potencijala govorili da je Bosna i Hercegovina u povlaštenom položaju u regiji s koeficijentom iskoristivosti od 30%.

Zameo ih vjetar?

Već godinama se najavljuju veliki projekti izgradnje vjetroparkova, najčešće oni u Podveležju iznad Mostara ili na drugim lokacijama u istočnoj Hercegovini, te oni na području visoravnima Zapadne Hercegovine i oni na Vlašiću u Središnjoj Bosni. Pogodna konfiguracija terena,  gdje tokom godine pušu jaki vjetrovi s planina i niz njihove obronke pogoduju ovakvoj proizvodnji energije.

Svjedoci smo da se svako malo javljaju zainteresirani ulagači u ovakve „zelene“ projekte (najčešće vjetroparkovi i male hidrocentrale), te zainteresirani domaći investitori, ali često čitamo i da su oni nailazili na mnoge administrativne, ali i financijske prepreke pri investiranju u ovakvu vrstu proizvodnje energije u našoj zemlji (koncesijska prava, papirologija, subvencije…).

To je usporavalo ovaj proces, pa se mora reći da BiH zaostaje ne samo za europskim trendovima, nego uvelike zaostaje po pitanju vjetroelektrana za susjednom Hrvatskom. Nadamo se da će administrativnih poteškoća biti sve manje, a EU želi pomoći po ovom pitanju.

Također, pod obnovljivim izvorima energije podrazumijevamo i sve popularnije korištenje biogoriva , odnosno goriva proizvedenog u poljoprivredi (biodizel i etanol su najpoznatiji predstavnici ovog goriva).

Državna strategija? Nema je!

No, može se reći da, nažalost, ne postoji  državna strategija po pitanju obnovljivih izvora energije. Usprkos traženjima iz EU, dosad nije usvojen nikakav akcijski plan u svezi sa obnovljivim izvorima energije, te ne postoji zakonodavni okvir na razini države Bosne i Hercegovine, usklađen s Direktivom 2009/28/EC. Stoga je tajništvo Energetske zajednice uputilo otvoreni dopis Bosni i Hercegovini zbog propusta u poštivanju zakonskih odredbi Energetske zajednice u vezi s obnovljivim izvorima energije. Rok za donošenje potrebnog zakonodavnog okvira za obnovljive izvore energije istekao je 30. 06.2013. godine, znači skoro prije godinu dana!

Da pojasnimo, prije dvije godine Ministarsko vijeće Energetske zajednice usvojilo je Direktivu 2009/28/EC o promoviranju korištenja energije iz obnovljivih izvora. Direktiva obavezuje ugovorne strane da se obavezni cilj za obnovljive izvore energije ostvari do 2020. godine. Ona poziva na usvajanje nacionalnih akcijskih planova obnovljivih izvora energije kako bi se osiguralo da se postignu nacionalni ciljevi. 

Bosna i Hercegovina je pozicionirana tako da do 2020. udio obnovljivih izvora bude 40 posto. Ne može se reći da se u zemlji nešto po tom pitanju ne čini, ali ovaj put nedostaje koordinacija između entiteta i države. No, barem postoji DERK, državna regulatorna komisija za električnu energiju. Recimo da je ona uzela pod svoje raspodjelu možebitne energije proizvedene od budućih vjetroelektrana.

Ona je tako još prije nekog vremena odredila da se do 2019. Na distributivnu mrežu električne energije može priključiti 350 MW struje iz vjetroelektrana, te da bi 230 MW trebalo pripasti Federaciji BiH. Država pritom mora riješiti problem distribucije energije putem Elektroprijenosa, jer je ponegdje (najviše u zapadnoj Hercegovini) kapacitet dalekovoda u nesrazmjeru s namjerama o broju vjetroelektrana na tom području.

Entiteti ipak nešto čine

Što se samih entiteta tiče i njihovog odnosa prema obnovljivim izvorima energije, Federalna Vlada je prošle godine usvojila Zakon o iskorištavanju obnovljivih izvora energije i učinkovitoj kogeneraciji. Regulatorna komisija za energiju Federacije BiH odgovorna je za reguliranje pitanja obnovljivih izvora energije, a trenutačno se radi na izradi niza sekundarnih propisa kako bi se osigurala učinkovita promocija obnovljivih izvora energije i učinkovitih kogeneracijskih proizvodnih objekata.

Glavno zakonodavno sredstvo u vezi s biogorivom propisano je Uredbom o vrsti, sadržaju i kakvoći bio goriva koja se koriste u vozilima od 2008. godine. Federalna Vlada je u ožujku donijela Odluku o uvjetima izdavanja energetske dozvole, bez koje niti jedno pravno lice ili fizička osoba na teritoriju FBiH ne smije graditi nova ili rekonstruirati postojeća postrojenja bez prethodnog pribavljanja iste.

S druge strane, Republika Srpska ima Zakon o energetci iz 2009. godine. On služi kao osnovni pravni okvir za obnovljive izvore energije, uključujući i biogoriva. U 2011. godini, RS je poduzela nekoliko koraka u promoviranju obnovljivih izvora energije, usvajanjem Uredbe o proizvodnji i potrošnji energije iz obnovljivih izvora, kojom su definirani indikativni ciljevi za energiju proizvedenu iz obnovljivih izvora energije, udio obnovljivih izvora energije u prometu, kao i metu za električnu energiju iz visoko učinkovite kogeneracije do 2020. godine.

Na osnovu Zakona i navedene odluke, Regulatorna komisija za energetiku RS usvojila je nekoliko propisa za promociju obnovljivih izvora energije, uključujući i poticaje. Usvojila je Zakon o iskorištavanju obnovljivih izvora energije i učinkovitoj kogeneraciji, koji je stupio na snagu??.

Puno baba, kilavo dijete?

Treba reći da svoj obol obnovljivim izvorima električne enrgije moraju dati i entitetske Elektroprivrede. Znači, potrebna je jedna šira i zakonski regulirana koordinacija.

Vratimo se na početak priče. U Bosni i Hercegovini postoje ljudi koji su svjesni budućeg razvoja zemlje kroz onbovljive izvore energije. Stoga je 2005. godine i osnovano Udruženje proizvođača energije iz onbovljivih izvora u BiH (APEOR). Oni pokušavaju koordinirati i utjecati na zakonodavna tijela u entitetima i na nivou države, te stvoriti što povoljniju klimu za ulaganja u ovaj sektor. Također, oni upućuju na brojne pravne zavrzlame i nelogičnosti koje potječu od samih zakonodavaca. Upućuju na ono što nas spriječava da se upišemo na listu zemalja koje znaju kako proizvesti čišću energiju iz onbovljivih izvora.