BiH i dalje rasipa energiju

Ako zarađujete manje novca nego što potrošite, onda nije dobro. Ako zarađujete dovoljno, ali svejedno rasipate novac okolo, opet ne valja. To svi znamo. No, postoje načini uštede, pametni načini potrošnje, postoji planiranje. Tko to radi, onda možemo reći da zna gospodariti svojim novcem. Slično je i s energijom.

Energetska efikasnost (učinkovitost) također je jednostavna računica kao i ova priča o zaradi i potrošnji. Ako proizvodite određenu količinu energije i onda je koristeći njene blagodati ujedno i rasipate bez potrebe, tada govorimo o apsolutno neefikasnom procesu. Problem proizvodnje i potrošnje energije globalni je problem, a Europska unija davno je prepoznala da s energijom treba pametno gospodariti. Postoje razni načini da se postigne energetska efikasnost, a svaka država bi trebala na tom planu učiniti mnogo, počevši prvo od sebe i svojih legislativa, a nakon toga i širenjem kampanje i svjesnosti o energetskoj učinkovitosti na sve svoje stanovnike.

Bosna i Hercegovina, pogađate, obveze prema energetskoj efikasnosti je preuzela, ali ne tom polju je premalo učinila. A morala bi. Naime, Bosna i Hercegovina na energiju troši otprilike 23 posto BDP-a (uz blagi porast kroz zadnjih pet godina), što je duplo više od europskih standarda (nešto više od 11% BDP-a u EU i nešto više od 15% na nivou čitave Europe). Pri tom bi neupućenima odmah pala na pamet potrošnja energije u zastarjelim industrijskim pogonima ili možda potrošnja goriva u službenim automobilima, ali baš kao i u Europi najveći potrošač energije su zgrade, njihovo zagrijavanje zimi, hlađenje ljeti i osvjetljenje tokom čitave godine. U Europi na ovaj segment otpada 40 % ukupnih troškova, a kod nas čak 57%.

Pomaka ima, ali strategije nema

Da malo spustimo temu na svima razumljiv primjer. Zadnjih godina pojedinci u našoj zemlji svjesni su što znači podizanje nivoa energetske efikasnosti, mnogi stanari zgrada samoinicijativno su se organizirali te obnovili stare fasade i pročelja zgrada o vlastitom trošku, znajući da će nova termoizolacija donijeti bitne uštede u potrošnji energije. No, državne strategije koja bi subvencionirala taj posao, stavila ga u zakonski okvir, koordinirala procesima, te sankcionirala one koji ne žele prihvatiti proces povećanja energetske efikasnosti  - jednostavno nema! A država se faktički na to obvezala! Zato nam fasade i izgledaju ovako šareno, poput rupa u zakonu.

Bosna i Hercegovina je, naime,  potpisala Ugovor s EU, točnije obvezala se na potpuno transponiranje i implementiranje Europske Direktive o energetskoj učinkovitosti krajnje primjene i energetskim uslugama. Ne odnosi se to samo na nepostojanje državnih zakona i strategije po pitanju povećanja energetske učinkovitosti, nego i nizom zakona koji bi trebali poticajno utjecati na tržište energetskih usluga.

Ukratko, Direktiva 2006/32/EZ definira energetsku učinkovitost kao „omjer između postignutog učinka, usluga, dobara ili energije i inputa energije“. Uspostava indikativnih ciljeva i poticaja, kao i institucionalni, financijski i pravni okviri, potrebni su, kažu iz EU, za uklanjanje tržišnih barijera koje mogu spriječiti energetsku učinkovitost krajnje primjene. Prihvatimo li ono što propisuje Direktiva i uspostavimo li tražene parametre, trebali bi u BiH osigurati i još veću ekonomičnost i učinkovitost krajnjeg korištenja energije.

Direktiva 2006/32/EZ propisuje stvaranje uvjeta koji će omogućiti razvoj, promoviranje tržišta energetskih usluga i realizaciju programa štednje energije, te drugih mjera usmjerenih na poboljšanje energetske učinkovitosti krajnje primjene.

Gospodarstvo zna za uštede, ali političari ne mare

No, kako to obično i biva, Republika Srpska je usvojila Zakon o energetskoj efikasnosti, dok je zakon u FBiH još uvijek u zakonodavnoj proceduri usvajanja. Na državnoj razini, pogađate, Bosna i Hercegovina nema zakon o energetskoj učinkovitosti, mada ga je već trebala imati. BiH kao država nije uspjela uraditi ni svoj ??prvi Nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti (NEEAP), dok su ostale države već pripremile svoj drugi, poboljšani i još inventivniji  NEEAP.

K tomu, spomenimo i kako jeBosna i Hercegovina dobila značajnu pomoć kroz razne projekte koje je financirala i provodila EU za izradu zakona na državnoj razini i akcijskog plana NEEAP, međutim, nije bilo, a niti ima političke volje da sečak i razmotri mogućnost usvajanja pripremljenih dokumenata.

Znači, to dovoljno govori s kakvom neozbiljnošću naši zakonodavci pristupaju ovoj problematici i na koji način političari i državna tijela shvaćaju civilizacijske tekovine. Stoga ne treba čuditi da je i dalje najčešći ogrijevni energent u našoj zemlji peć na drva ili ugalj, koja razbacuje energiju kako stigne (vrlo nizak stupanj iskoristivosti energije), a fasade obnavljaju samo oni koji imaju novca da razmišljaju o uštedama. Stoga ne čudi da naši gradovi „umiru“ u zagrljaju smoga i dima tokom zimskog perioda, a plan EU za amanjenjem emisije CO2 do 2020. godine za 20% izgleda neostvariv. Dok Europa krupnim koracima grabi naprijed po pitanju smanjenja štetnih emisija plinova i povećanju energetske efikasnosti, te dok se u prvi plan guraju obnovljivi izvori energije, Bosna i Hercegovina kasni. Stoga je Tajništvo Energetske zajednice (EnCS) uputilo je otvoreno pismo Bosni i Hercegovini zbog propusta u cjelovitom transponiranju i ispunjavanju zahtjeva Direktive 2006/32/EC o energetskoj učinkovitosti krajnje primjene i energetskim uslugama. Bosna i Hercegovina, kao potpisnica Ugovora o Energetskoj zajednici, imala je rok za transponiranje relevantne direktive do kraja 2011. godine.

Kroz energetsku efikasnost do ljepše zemlje

A jasno je kao dan da bi implementiranjem stavki Direktive 2006/32/EZ država mogla profitirati, ne samo uštedama na planu državnog „računa“ za energiju, nego bi povećanjem energetske efikasnosti ostalo više energije za domaće potrebe, odnosno ona se ne bi morala uvoziti, a da ne govorimo o otvaranju novih radnih mjesta i proširenjem mogućnosti za tvrtke koje bi sudjelovale u tržišnoj utakmici povećanja energetske efikasnosti. Zamislimo samo običnu kuću građenu osamdesetih godina prošlog stoljeća - ako bi BiH postupila po postulatima prihvaćenima u EU, a na koje se faktički obvezala, te ako bi poticala povećanje energetske efikasnosti – na tu kuću treba staviti termoizolaciju, nove prozore i vrata, pametno i štedljivo riješiti sustave grijanja i hlađenja, te uvesti sustav štedljive rasvjete. Država  bi, naravno, zakonski regulirala i subvencionirala te akcije, ali bi i svi ostali sudionici u procesu imali nemjerljivu korist – stanari bi uštedjeli na energiji u nizu narednih godina, a izvođači radova bi imali posao. Zamislite koliko se tržište otvara pred nama i na što bi sličili naši krajolici u budućnosti? Sigurno da bi i onako lijepa zemlja izgledala puno ljepša.

U EU svaka pojedina država kreće od sebe i obnavlja javne zgrade u skladu s Direktivom, prilagođava legislativu i redefinira strategiju. Bosna i Hercegovina strategiju nema, ali se barem može pohvaliti  time da državna tijela i agencije useljavaju u iznajmljene zgrade koje su građene po novijim standardima. Unatoč nepoštivanju zahtijevanih obveza koje proizlaze iz Ugovora o Energetskoj zajednici, projekti usmjereni na poboljšanje energetske učinkovitosti trenutačno se provode ili su provedeni u BiH, ali moraju biti još intenzivniji. Postoji napredak u izgradnji vjetroelektrana, solarnih elektrana, te termoelektrana na biomasu po najnovijim standardima na teritoriju čitave BiH, što uz veliki hidropotencijal otvara ogromne mogućnosti BiH u proizvodnji energije, no potrebno je stalno povećavati energetsku učinkovitost kroz edukaciju i subvenciju krajnjih korisnika, inače se pozitivan efekt umanjuje. A to bez jasne i usvojene strategije na državnoj razini nije moguće.