Rezultati po tagu: Putujte s nama

Jedini smiješak vezan za „Petrokemiju“ pojavi se kad se sjetim šaljivog reklamnog slogana odnedavno pokojnog Bore Đ.: „Za vegetaciju između butina – umjetno gnojivo INA Kutina“.

Prestrašeni narod će kulu kasnije nazvati „Srpskom Bastiljom“, a tamnički grč prekratit će joj 1859. knjaz Miloš Obrenović, i to tako oštro da oštrije nije moglo: Kulu spaliti i srušiti!

Najdojmljivije od svega je pismo koje je Botev, svjestan da gotovo sigurno stupa ususret smrti,  s parobroda poslao u Bukurešt, supruzi Veneti, kojoj nije mogao reći kuda odlazi, posinku Dimitru i kćerkici Ivanki.

Slavonski banovac, uz dvostruki križ s dvjema okrunjenim glavama na stražnjoj strani, sprijeda krasi jedna divljačna kuna u trku nalik sprintu Usaina Bolta.

Kad se 1842. preko planine Crni vrh spuštao ka Tešnju, utvrda se fra Ivanu Frani Jukiću ukazala kao „labud žestac kamen“. Kula je, ona glavna, kristal žada s plitkom piritnom kapom nalik preko mjere uštirkanoj beretki.

Nije mit, stvarno je Vranduk bio često boravište bosanskih vladara i najvišeg plemstva. Ugovori, povelje, trgovina, Tvrtko II. Tvrtković, Stjepan Tomaš, vojvoda Ivaniš Dragišić, kolega mu po tituli Stjepan Vukčić Kosača…

„Čelik“ je, pak, nakon slavnih desetljeća u jugoslavenskoj prvoj ligi ispao iz najvišeg bh ranga i umjesto „Zvezde“, „Dinama“, „Hajduka“ ili „Partizana“, ugošćuje „Gradinu“ iz Srebrenika, „Gornji Rahić“ i tešanjski TOŠK.

Muškarac je, dakako, domaći, „galeb“, djevojka je strankinja. Ostalo onda nema potrebe objašnjavati. Jedna dojka joj se – to ja tako da ispadnem fin – poput Julijine u Veroni, izlizala od dodira prolaznika i postala zlatna.

Na najvišoj točki tvrđave zastave BiH i Republike Srpske u centimetar iste veličine, pri dnu spojene i „ankerisane“ čeličnom kopčom, da ih vjetar ne odnese. Obostrana i čista ljubav :) Ako je i platonska, ništa zato :)

Svečeve kosti, zajedno s posudicom u kojoj je njegova osušena krv, na dar je, od pape Pija VI., 1790. godine dobio makarski kanonik provikar Ivan Josip Pavlović. Kosti i posudica će 1831. biti „spakovane“ u svečev oltar.

Samostan je, kažu povjesničari, utemeljen 1616. godine, a prva, sigurno manja crkva podignuta četiri godine kasnije, i to od hercegovačkih franjevaca izbjeglih nakon turskog uništenja samostana u Mostaru.

Samostan su, nekad u 15. stoljeću, utemeljili augustinci pustinjaci. Oni su nakon pada Bosne, 1463., „nestali“, a pet godina kasnije naslijedili su ih franjevci Bosne Srebrene, vjerojatno iz samostana u Ljubuškom.

Narod je, mada prije kakav gorljivi fratar ili lokalpatriotski zanesenjak, onog domaćeg nazvao Ljubomirom, djevojku Anđelijom, a siroti Turčin ostao je bezimen. Tako se oni bore za djevojčinu naklonost i Kostanić pogiba.

Mene nešto uzelo, kao da mi je nevidljiv neko ubrizgao deset puta više adrenalina od normale, pa se pentram i verem po uskim rubovima vanjskih zidova k’o budalasti Andrićev Ćorkan po korkaluku zaleđene višegradske ćuprije.

Mila se u cik zore s bakljom u ruci iskrala iz šatora, neprimjetno se uvukla u skladište baruta i zapalila ga. Eksplozija ju je, naravno, ubila, ali je na ahiret poslala i bezbrojne vojnike, kao i samog Ahmed-pašu.

Dr. Mate Granić, dr. Ivo Josipović, dr. Jure Radić... Siguran sam da u Hrvatskoj nema ovako malog mjesta koje je iznjedrilo toliko visokih političara! Mora da su ovdašnji ljudi pametni vodom.

Ferdinand I., koji je inače 1893., nakon vjenčanja s Talijankom Marijom Lujzom iz kuće Burbon-Parma, dio medenog mjeseca upotpunio i jednodnevnim neplanskim posjetom Mostaru, „kriv“ je što je ovaj putopis ipak grčki.

Naravno da je vladika ovdje glavna „zvijezda“ i da usitno i ugusto izrezbareni kivot s njegovim posmrtnim ostacima – uzalud im žitija puna podviga i čuda, mučeničke smrti, crkve i oltari – zasjenjuje sve svetitelje na ikonostasu, stupovima i zidovima

Plovdiv je, i time se klinči, vršnjak Trojom i Mikenom. S njima se, kad se sretnu, rukuje i priupita ih za zdravlje, a Kartagu, Rim ili Konstantinopol, da ne spominjem one još puno mlađe, klepi ih po ćelavici.

Dvorac je općeprihvaćen kao najvažnija stara svjetovna građevina ne samo u Transilvaniji nego u cijeloj istočnoj Europi, a zbog svega što povezuje Hundeoaru i ondašnje Ugre, grad je odavno „tiha patnja“ današnjih Mađara.

Najzanimljiviji detalj u parku je bazen, ali kakav! Olimpijski je, ali iscrtan na travi, pa Gorančani, koji, otkad je sela, kubure s tekućom vodom, sada mogu, takoreći „na prikući“ – i zaplivati! :)

Paša je naredio da se glave ubijenih odvoje od trupova, a s lubanja odere koža. „Skalpove“ je, napunjene slamom i pamukom, poslao sultanu Mahmudu II. u Istanbul, a od golih lubanja ratnika dao napraviti kulu.

Nišlije su se Sremcu, autoru „Ivkove slave“, osim posebnim spomenikom, odužili i postavljajući ga dok priča s maštovitim lažovom Kalčom, a napeto ih prati Kalčin lovački pas Čapa.