Na Wimbledonu 2013. ostvario je jedno od najvećih iznenađenja u povijesti – Ukrajinac Sergiy Stakhovsky, tada 116. igrač svijeta, svladao je branitelja naslova Rogera Federera. Danas, dok novi teniski okršaji traju na istim londonskim terenima, Stakhovsky nije pred televizorom – već u rovovima specijalnih snaga Ukrajine.
Nakon umirovljenja iz profesionalnog tenisa u siječnju 2022., posvetio se proizvodnji vina u rodnom Zakarpattju. No, 24. veljače te godine, dok je bio u Dubaiju, jutro ga je dočekalo s BBC-jevim izvještajem: eksplozije nad Kijevom označile su početak ruskog napada na njegovu domovinu.
Bez oklijevanja, spakirao je ruksak, oprostio se od obitelji i krenuo prema Ukrajini. U plavom Mini Cooperu, koji se danas spominje s osmijehom, stigao je na front. Uskoro je dobio pušku i mjesto u ukrajinskim specijalnim postrojbama.
Borbe su ga vodile na istok – Bakhmut, Slovjansk, Izjum. Intenzivne borbe, dani pod granatiranjem, noći u podrumima, 50 ljudi u istoj prostoriji – daleko od svjetla reflektora Roland-Garrosa ili All England Cluba.
U Izjumu je preživio zasjedu dok su prelazili rijeku – granate su padale s obje strane vozila, vjetrobran je razbijen. "Da smo vozili samo sekundu brže, bili bismo mrtvi", prisjetio se.
Danas u Kijevu, kada nije na fronti, podučava djecu tenisu. "Ujutro su u skloništima, ali popodne treniraju – i dalje vjeruju da mogu postati veliki tenisači", kaže.
Na pitanje o pomoći Zapada, posebno SAD-a, Stakhovsky izravno poručuje: "Sve što nam treba, trebalo nam je jučer." Dodaje i da ovo nije samo ukrajinski rat: "Ako Rusija ne bude poražena ovdje, neće stati."
Njegova vinarija i dalje radi, a vino iz Zakarpattja sada nosi simbol borbe za slobodu. Jednom je srušio Federera – danas stoji protiv rata.
