Pijanist među rukometašima, kada stavi naočale više izgleda kao profesor

U ljeto sada već daleke 2009. godine hrvatska rukometna reprezentacija do 19 godina postala je svjetski prvak.

Na tom prvenstvu u Tunisu Hrvatska je u finalu svladala Island 40:35. Najefikasniji u tom finalnom dvoboju bio je Marino Marić s devet golova, a izabran je i u najbolju momčad prvenstva, što znači da je bio najbolji mladi pivot na svijetu.

Nije trebalo dugo čekati da se u Hercegovini 'ukaže' alfa i omega hrvatskog rukometa Zoran Gobac i odvede 'malog' u Zagreb, objašnjavajući kako je to najbolje i za njega i za Zrinjski te za inozemstvo nikada nije kasno, pišu 24sata.hr.

Prije deset godine iz Gopčevih ustala ispadali su bonboni kada je govorio o Mariću.

"Iako još puno može učiti i napredovati Marino je već sada veliki igrač. Voli učiti, nije mu teško ni raditi, tako da će sigurno uspjeti. To je biser našeg rukometa, iz fine je obitelji, i zasigurno je budućnost hrvatskog rukometa", pričao je 2010. Gobac o Marinu, a onda kako bi sve to još dodatno pojačao u diktafon nam je ispalio: "Pa možete li i zamisliti rukometaša koji svira klavir?!"

Pohađanje glazbene škole u Mostaru, uz igranje rukometa, dokaz je da uistinu ima 'zlatne ruke'. U Austriji mu ide, prije deset godina tamo je već dobio jednu medalju, a sada je ima priliku i osvojiti. U hrvatskom srebru iz 2010. godine nije sudjelovao. Bio je prekobrojan, ali bio je uz reprezentaciju, vidio Beč, vidio kako izgleda osvajati medalje...

Ove godine ''na lijepom plavom Dunavu'' puno je doprinio reprezentaciji, u odnosu na prije deset godina, a ovaj Straussov valcer mogao bi i odsvirati u Stockholmu kada s kaubojima 'sklada' još jednu medalju hrvatskog rukometa, jer kada je on na natjecanjima, medalje se uglavnom osvajaju.

Antologijska je već odluka njegovih roditelja da, ako već želi trenirati, to mora biti dvoranski sport.

''Kao klinac sam htio igrati nogomet. No, roditelji su mislili drukčije. Rekli su mi da mogu trenirati bilo što, ali samo ako je u dvorani. Nisu htjeli da treniram vani, na hladnoći i kiši. Tako sam se s devet godina upisao u Hrvatski muški rukometni klub Zrinjski'', kazao je Mara, ali ni u toj dvorani uvjeti nisu bili puno bolji.

Mostar ima samo jednu dvoranu, koja je neuvjetna, ali u njoj treniraju svi sportaši. Unatoč toj neuvjetnosti iz nje su uz Marića izišli i Bojan Bogdanović, braća Karačić, pa i Marinov brat Marijan koji rukomet danas igra u Metalurgu. Temelji nove dvorane stoje već desetljećima, a čim je lijepo vrijeme mostarski rukometaši treniraju vani, na betonu.

Marić voli Mostar, svoj rodni grad. Voli doći u njega, prošetati, družiti se s prijateljima, loviti ribu, a, za one koji ne znaju Mostar je kao Split - teško priznaje uspjeh, a još teže priznaje da je netko zvijezda, ali Marić je i to dočekao, iako ga nije bilo te noći u kojoj je dočekao svoju ''malu noćnu muziku'', pišu 24sata.hr.

Zna Mostar proslaviti i dočekati svoje sportaše. Prije četiri godine organizirali su doček za brončane s Europskog prvenstva u Poljskoj Igora Karačića i Marina Marić, koji te noći nije mogao biti na punom Trgu hrvatskih velikana (Rondo).

''Koliko sam plakao što nisam mogao doći sa svojim bratom u svoj grad Mostar... Ne mogu opisat taj osjećaj... Obveze zovu morao sam otići u Njemačku, ali mi je drago što je bar on bio i što je došlo 6.000 Mostaraca i prijatelja. Kad mi je Igor ušao u sobu rekao sam mu: 'Je li moguće da neću biti sa svojim prijateljima u mom Mostaru?! Još ne mogu vjerovati'. Još ne mogu vjerovati koliko ih je došlo. Hvala vam ljudi svima, Mostar u srcu'', objavio je tada Marić.

I dok većina svjetskih pivota svoje protivnike preplaši već izgledom za pijanistu Marića to se ne može reći. Kada nije u dresu i kada stavi naočale više izgleda kao profesor, ili liječnik, nego rukometaš - pivot... U početku je u Zrinjskom igrao na mjestu lijevog vanjskog.

''Da, ali me pozicija kružnog napadača uvijek privlačila. Nakon tri godine ozlijedio nam se pivot i to je bila prilika za mene. Naravno, odmah sam je ugrabio, kaže Mara, a pivoti koji su u to vrijeme igrali s njim, a bili i po 10 do 15 godina stariji, jer je Marić za seniore debitirao sa 16 godina, čudili su se tom klincu, a još više treneru koji ga je stavio.

''Ali čim bi utakmica počela, iznenadili smo se njegovoj snazi. Nismo ga mogli pomaknuti zgodno, a on se ravnopravno s nama gurao na crti'', priča nam jedan od kružnih napadača koji je nekad kružio oko Marića.

Nije uzalud proglašen najboljim mladim pivotom na svijetu, a od igrača iz te generacije koja je osvojila kadetsko zlato u reprezentaciji je samo još Luka Stepančić, zaključuju 24sata.hr.