Mate Mijatović: Ja i brat smo jedan drugom velika potpora

Proteklog vikenda u Međugorju je održan još jedan festival omladinskog rukometa u BiH. Mladi rukometaši i rukometašice na 18. po redu memorijalu "Stanko Sivrić" natjecali su se u šest različitih kategorija.

U kategoriji mlađih kadeta, igrača godište 2008/09, najbolja je bila ekipa SRK Zrinjski. #

U finalnom susretu, mostarski rukometaši su bili bolji od Izviđača nakon izvođenja sedmeraca.

Svoj doprinos u osvajanju trofeja dao je i golman Mate Mijatović.

Bljesak.info: Mate, prvi dojmovi o turniru, nakon osvojenog prvog mjesta

"Sudjelovali smo na turniru u Čitluku i Međugorju gdje smo osvojili prvo mjesto. U finalu smo igrali protiv jake ekipa Izviđača koji tradicionalno ima kvalitetnu omladinsku školu.

U prvom dijelu turnira, takmičenju po grupama od te ekipe smo izgubili 13 razlike. Tu utakmicu nismo bili na nivou i znali smo da ih moramo pobijediti u finalu kad smo čuli da su nam oni protivnik. Sjajno smo se pripremili, prije svega psihički što se najbolje vidjelo na terenu jer nismo posustajali ni kada smo gubili šest razlike. Na kraju utakmice smo stisnuli i uspjeli utakmicu odvesti u egal, pa su se izvodili sedmerci.

Tu smo bili uspješniji, iskoristili smo sva tri, naš golman je obranio tri i našem veselju nije bilo kraja. Vidjeli smo da se nikad ne treba predavati i da nije gotovo dok sudac ne svira kraj.

Jako dobar turnir je bio, ali već se moramo koncentrirati na novi turnir u Sarajevu koji se igra narednog vikenda i tu će biti znatno više ekipa iz Hrvatske, BiH, Crne Gore i Srbije.

Na taj turnir idemo s istim ciljem kao i na svaki a to je zlatna medalja. Možemo to ostvariti i nadamo se najboljem", kaže Ante.

Bljesak.info: Koliko dugo se baviš rukometom, kako i zašto si se baš odlučio za ovaj sport?

"Rukometom se bavim već 7 godina. Krenuo sam trenirati kada sam vidio svog brata i njegovu ekipu kako treniraju dok je još i on bio u mlađim kategorijama.

Taj dan sam se zaljubio u ovaj sport i evo još uvijek treniram i trudim se, ali također kao manji sam dosta volio gledati rukometne utakmice i uvijek su mi bile zanimljive.

Na početku sam igrao pivota, ali kasnije me privukla pozicija golmana na kojoj sam već 6 godina. Kad sam tek došao ekipa me odmah fino primila i osjećao sam se kao da ih znam već 100 godina. Neki od njih još uvijek sa mnom dijele svlačionicu ali također je puno njih našlo sreću u nekom drugom sportu.

I evo danas sam jedan od igrača iz svoje generacije koji najduže nose dres s lentom iako sam gotovo najmlađi od njih.

Sigurno neki od razloga zašto sam ovako dugo ostao su ti što je jako dobra atmosfera u svlačionici i na terenu, imamo dobre trenere s kojima ni jedan trening nije dosadan i svaki put se radujemo kad moramo doći trenirati.

Također igrali smo jako puno turnira na kojima smo stekli nova prijateljstva i poznanstva. Sve to zahvaljujući onome što rukomet daje.

Bljesak.info: S obzirom da se brat bavi rukometom i da je stariji, postoji li neko rivalstvo, jesi li spreman prihvatiti savjet od brata?

"Imam brata koji je četiri godine stariji od mene i on nastupa za seniorsku ekipu SRK Zrinjski. Naravno česta tema nam je rukomet i većinom su to prepucavanja tko je bolji na svojoj poziciji on ili ja… naravno kada mi treba neki savjet prvo se njemu obratim jer je prošao više nego ja i sigurno bolje zna kako postupiti u nekim situacijama.

Da nije bilo njega uopće ne znam bi li ikada odabrao ovaj sport jer kao sto sam već rekao krenuo sam kad sam pogledao njegov trening.

Često pričamo i raspravljamo o tome što bi se dogodilo kada bi se našli na suprotnim stranama, kada bi on meni pucao penal za pobjedu tko bi tu koga nadmudrio, ja naravno kažem da bi mu obranio dok on govori da bi zabio sigurno.

Ima još tih naših malih prepucavanja... Rivalstvo između nas dvojice ne postoji jer ipak nismo ista generacija, ali ako ja jednog dana uđem u prvi tim možda ga i bude nikad ne znate.

Ja sam njemu stalna potpora kao i on meni i kad bi nekom od nas pala malo koncentracija i možda mu se jedan dan ne bi išlo na trening drugi ga samo vrati na pravi put i spomene mu koliko je odricanja bilo da bi sad "zabušavao" i padao mentalno.

Uglavnom jako dobra stvar je imati tako neku osobu koja je u mom slučaju moj brat Ante.

Bljesak.info: Još uvijek si u mlađim kategorijama, kakvi su tvoji planovi, ciljevi?

"Pa ja sam jako mlad krenuo trenirati rukomet što mi je i dobra prednost, pred sobom imam neke četiri godine rukometa u mlađim kategorijama. Moje želje i ciljevi su veliki. Naravno kao i san svakog tko krene trenirati rukomet na našim prostorima cilj je odjenuti dres Hrvatske reprezentacije na nekom velikom natjecanju.

To je moja najveća želja i iskreno se nadam da ću je ispuniti. Za to treba jako veliko odricanje i još puno treninga u nogama jer tamo idu samo najbolji, a ja to želim biti! Ima još jako puno ciljeva koje kada bih krenuo nabrajati, trebao bih dosta vremena.

Naravno, želja je igrati za neki veliki, svjetski klub, zaigrati u ligi prvaka, svakako i u prvoj  ekipi Zrinjskog. Ali najveći san je baš ta Hrvatska reprezentacija. To su sve veliki snovi za koje treba puno rada, odricanja, strpljenja.

Moji planovi su nastaviti jako i marljivo trenirati i nastojati sve više dizati kvalitetu i formu dok to ne dođe na neku novu razinu.

I svima koji se misle da počnu trenirati rukomet predlažem da to učine jer rukomet je najbolji sport i sigurno nećete pogriješiti", kaže Mate na kraju.