Tri olimpijska zlata, šest naslova svjetskih prvaka i četiri europska, uz još 11 medalja na velikim natjecanjima, svrstavaju francusku mušku rukometnu reprezentaciju u sam vrh najuspješnijih nacionalnih selekcija u povijesti sporta.
Jackson Richardson, Denis Lathoud i Stéphane Stoecklin postavili su snažne temelje krajem 80-ih i početkom 90-ih, "Les Barjots" ("luđaci", zbog frizura) generacija (uz Richardsona i Lathouda su igrali današnji izbornik Guillame Gille, Frédéric Volle, Christophe Mahé...) donijela je Francuskoj prvi veliki naslov (svjetski prvaci 1995.), da bi potom zlatna generacija predvođena možda i najvećih rukometašem u povijesti, Nikolom Karabatićem, proharala sportom kao nitko nikad ranije. Sve što se moglo osvojiti, osvojili su. Više puta.
Uz probleme s ozljedama, Francuska je opet u prvom krugu izgledala jako dobro, tri utakmice, efikasni, obaraju rekorde. Međutim, onda je došao drugi krug i "prave" utakmice. Danska, Španjolska, Njemačka i tri poraza. U svakoj od tih utakmica Francuska je primila više od trideset golova. Danska (32), Španjolska (36), Njemačka (38).
Drugi put na europskim prvenstvima i općenito drugi put u povijesti, Francuzi su poraženi u tri utakmice u svojoj skupini. Prvi put to im se dogodilo na Svjetskom prvenstvo 1961., dakle prije 65 godina! Na Europskom prvenstvu su posljednji put izgubili tri utakmice 1998. godine. Tada je na završnom turniru sudjelovalo 12 najboljih reprezentacija i Francuska je u svojoj skupini poražena od Švedske, Njemačke i Jugoslavije.
Iako im to sigurno nije neka utjeha, Francuzi su do negativnog rekorda došli u najjačoj skupini u povijesti rukometa.
