VIDEO I Bio najbolji u Europi, pao na dopingu, kocka ga uništila

To su bili najbolji dani njegove karijere. Prvo je u Plovdivu preskočio 2.37, svjetski juniorski rekord, a onda je dva tjedna kasnije
kao u transu uzeo europsko zlato na krcatom Poljudu. To je bilo jedno od posljednjih velikih takmičenja organizirano u onoj državi.

Srušio je jednom letvicu na 2.28, nakon čega je bez pogreške odradio skokove na 2.31 odnosno 2.34. Zlato je bilo u njegovim rukama. Dragutin Topić je u tom trenutku imao samo 19 godina.

Iako je nastupao jako dugo, sve do 2012. godine, rezultat koji je ostvario u Splitu, za Dragutina Topića je bio najbolji u karijeri.

Popularni Top je šest puta nastupio na Olimpijskim igrama, pritom je triput bio u finalu, a s osobnim rekordom od 2.37 metara i danas je u Top 20 svih vremena na svjetskoj ljestvici.

Jedan je od onih sportaša koji je uspijevao u vremenima sankcija pod kojima je bila tadašnja Jugoslavija, nastupati i osvajati medalje. Na dvoranskom europskom bio treći, u Barceloni na Olimpijadi osmi.

Kasnije će doći još jedan naslov Europskog prvaka, ali u dvorani (1996). Posljednji značajniji rezultat popularni Top je ostvario u Pescari na Mediteranskim igrama 2009. godine.

Posljednjih godina na sceni je njegova kćerka Angelina koja već ima brončanu medalju s posljednjeg Europskog prvenstva. Ovih dana mnogi pišu i o nekim drugim stvarima koje su se paralelno dešavale u karijeri Dragutina Topića. On je sam pričao o dopingu, ali i problemima s kockom. U veljači 2001. godine je pao na doping testu. Na jednom mitingu u Njemačkoj je pronađen norandrosteron u uzorku urina.

"Tada, 2001. godine, psihički sam bio najstabilniji i superioran. Nastupila je smjena generacija, nisam imao konkurenciju, pobijedio sam na tri takmičenja, neka sam i prekidao, jer sam ostajao bez rivala. Čuvao sam se za Svjetsko prvenstvo, na koje nisam otišao. Bila je to za mene ozbiljna tragedija. To mi je najteži momenat u karijeri, ali i njega sam pobijedio. Ono u što sam siguran jeste da sam koristio dozvoljene preparate. Izgubio sam ne samo te dvije godine koliko je suspenzija trajala, već i tko zna koliko kasnije, dok se nisam vratio tamo odakle su me sklonili. Deo mog karaktera je želja da budem najbolji, i to me je uz unutrašnje impulse guralo naprijed."

U to vrijeme, Topić je upao u dodatne probleme. Kako i sam priznaje povukla ga je kocka. Upao je u depresiju. Mada, sada priznaje da ga je to možda i spasilo crnih misli koje je imao u tom periodu.

"I onda, u to vrijeme, otkrijem čari kocke koja me je masakrirala i financijski i mentalno. Iz ove vizure, mislim da bih se, da nije bilo toga, možda i ubio. Toliko sam bio depresivan, sport mi se smučio. Atletiku nikada nisam smatrao poslom, što je možda bila i greška. Danas ljudi vide sve kroz novac. Posljedica dugog trajanja je i to da si malo na svoju ruku. Ja živim kako želim, mogao bih sebe da nađem i u drugim stvarima, ali me ne interesiraju. Akreditacija oko vrata, adrenalin na takmičenjima, to mi treba. Nekoga "vozi" lova, nekoga "ribe", mene takmičenje. Uvijek za sportistu nađem opravdanje, strog sam kao trener, ali i osjećajan", reći će nakon svega Dragutin Topić.