Rocky Marciano, jedan od najvećih boksača ikad, rođen je prije 100 godina

Na današnji dan prije ravno 100 godina, 1. rujna 1923. u Brocktonu, Massachusets, rođen je legendarni boksač teške kategorije Rocky Marciano.

Rođen je kao Rocco Francis Marchegiano u obitelji talijanskih migranata. Kada je bio 18 mjeseci star, Rocky je bio na samrti jer se razbolio od upale pluća. No, preživio je i kasnije se u djetinjstvu i mladosti posvetio vježbanju.

Rocky je vježbao na ručno izrađenim tegovima, te je boksao na starim vrećama za poštu koje bi objesio na stablu u vrtu iza kuće. Kasnije je postao i klijent poznatog lokalnog trenera Charlesa Atlasa.

Marciano je postao slavan po tome što je postao prvi borac teške kategorije u povijesti boksa bez zabilježenog poraza u svojoj profesionalnoj karijeri.

Prema tjelesnim statistikama bio jedan on rastom nižih (178 cm), lakših boksača (88 kg) teške kategorije s jednim od najkraćih dosega ruke (176 cm). Ipak, uspio je pobijediti mnogo veće protivnike.

Inače težina i doseg ruke su jedan od ključinh čimbenika koji daju prednost boksačima tijekom borbe. Ovaj nesrazmjer u karakteristikama tijela, isto tako je donio slavu Marcianu, jer je bez obzira na nesrazmjer u svojim tjelesnim osobinama uspijevao savladati boksače koji su po svojim karakteristikama bili puno teži, viši, ili su imali bolje karakteristike u svom zamahu.

Dok je pohađao srednju školu u Brockton High School, bio je angažiran u bejzbol momčadima i američkom nogometu. Zbog kršenja nekih pravila bejzbolske lige, napustio je srednju školu nakon drugog razreda te počeo raditi obične poslove.

U ožujku 1943. godine Marciano je bio pozvan u vojsku SAD s obvezom službe od dvije godine. Poslije je bio premješten u Swansea, Wales gdje je radio u logističkoj službi za Američku vojsku.

Po završetku Drugog svjetskog rata, Rocky je bio premješten u Fort Lewis američka savezna država Washington, gdje je tamo je dočekao kraj svoje službe.

Dok je čekao kraj svog vojnog roka Marciano je postao reprezentativac kopnene vojske, i bio postao je pobjednik Vojnog boksačkog amaterskog turnira 1946. godine.

Budući da je Marcianov pravi talent bio boks, kojim se počeo baviti u relativno kasnoj dobi od gotovo 20 godina tijekom služenja vojnog roka u američkoj vojsci, od tada se posvetio isključivo ovom sportu. Nakon odsluženja vojnog roka nastupao je pod imenom Rocky Mack dvanaest borbi kao amater, od kojih je pobjedio osam.

Rockieva amaterska karijera prvi put je završila 17. ožujka 1947. godine kada je imao svoj prvi profesionali nastup u Valley Arena Gardens u Holyoke, Massachusetts kada je pobijedio lokalnog borca Lee Eppersona u tri runde.

Godinu dana kasnije vratio se amaterskom boksu, a kvalifikacijama za olimpijadu on je uspio nokautirati Georgea McInnisa. U borbi s McInnisom, Marciano je ozlijedio ruke i bio je prisiljen napusititi turnir. Ovo je bio zadnji Marcianova amaterski boksački meč.

Marciano je kao profesionalac pobijedio svojih prvih 16 protivnika u prvim rundama (uključujući neporaženog Eddieja Rossa). Dana 24. ožujka 1950. pobijedio je neporaženog Rolanda La Starzu (rekord 37-0) u deset rundi na bodove (omjerom 2-1).

U borbi prije toga okončao je profesionalnu karijeru nadobudnog Carminea Vinga, koji je prije toga izgubio samo jednom u 17 borbi.

Međutim, ovo je za njega prošlo lošim nokautom u šestoj rundi i za dlaku je njegov protivnik izbjegao smrt. Godine 1962. Marciano je ovu borbu nazvao svojom najtežom borbom.

Godine 1951. Marciano je nokautom u šestoj rundi pobijedio 23-godišnjeg favorita Rexa Laynea; a ovaj je porazio Jersey Joea Walcotta jednoglasnom odlukom sudaca godinu ranije.

Ovom je pobjedom boksač iz Brocktona definitivno postao jedan od pretendenata za borbu za naslov svjetskog prvaka.

Pročitajte još

Joe Louis: 'Mi ćemo pobijediti jer mi smo na Božjoj strani!'

U listopadu iste godine Marciano je okonačno i sportsku karijeru boksačke legende – Joea Louisa. Od poraza na bodove protiv Ezzarda Charlesa 1950. godine, izborio je osam pobjeda zaredom, ali u dobi od 37 godina bio je kraj njegovog vrhunskog boksa i boksao je samo kako bi platio porezne dugove.

Iako je Marciano nokautirao Louis u osmoj rundi, nakon što ga je prethodno također rušio, bilo je očitou tom meču da nova boksačka zvijezda "štedi" svog nekadašnjeg uzora.

Dana 23. rujna 1952., aktualni svjetski prvak Jersey Joe Walcott želio je obraniti naslov protiv Marciana, koji je bio gotovo deset godina mlađi od njega. Unatoč nokdaunu u prvoj rundi (Marcianu se brojalo do "četiri") i Walcottovoj visokoj bodovnoj prednosti, Marcianova desnica završila je ovaj dvoboj u 13. rundi.

Ova borba je proglašena borbom godine od strane prestižnog RING Magazina.

Prva obrana naslova u svibnju 1953. u Chicagu bio je revanš s Walcottom, koji je "The Rock", kako su Marciana zvali obožavatelji, dobio nokautom u prvoj rundi.

Naknadna obrana naslova u New Yorku također je bila svojevrsni revanš, jer je protivnik bio Roland LaStarza. Pred 45.000 oduševljenih gledatelja Marciano je osvojio "Polo Grounds" tehničkim nokautom u 11. rundi.

Godine 1954. dvaput je obranio krunu u teškoj kategoriji protiv 33-godišnjeg bivšeg svjetskog prvaka Ezzarda Charlesa. Oba događaja održana su na stadionu Yankee u New Yorku.

Pretposljednju obranu naslova (1955.) imao je protiv britanskog boksača Dona Cockella koji protiv Marciana nije imao šanse i izgubio je u San Franciscu tehničkim nokautom u devetoj rundi.

Posljednji Marcianov protivnik Archie Moore, koji je čak uspio srušiti prvaka u drugoj rundi. Međutim, Moore je i sam padao pet puta tijekom borbe, a Marciano je na kraju pobijedio upečatljivim nokautom.

Sljedeće godine, 27. travnja 1956., Rocky Marciano se umirovio nakon niza od 49 mečeva bez poraza.

Njegov rekord stajao je do 2017. Tek 2015. Floyd Mayweather Jr. uspio je izjednačiti s Marcianovim pobjedama 49-0. Mayweather je 2017. godine s 50 pobjeda nadmašio Marcianov rezultat.

Poginuo je dan prije svog 46. rođendana, 31. kolovoza 1969. godine, u blizini Newtona, Iowa, u zrakoplovnoj nesreći kao putnik u jednomotornoj Cessni 172 tijekom alternativnog slijetanja zbog pogoršanih vremenskih uvjeta.

Pokopan je u Fort Lauderdaleu na Floridi. Marciano je primljen u Međunarodnu boksačku kuću slavnih 1990.