“And She's Only 13!” Tako je izgledala naslovnica Sports Illustrateda 19. ožujka 1990. godine.

Tjedan ranije Jennifer Capriati se kao mlada igračica na svom prvom WTA turniru probila do finala. U Boca Ratonu je Jennifer kao nepostavljena igračica stigla do finala, eliminiravši četiri nositeljice.

Gabriela Sabatini je bila prejaka u finalu. Dok kraja godine, talentirana mlada Amerikanka će doći do polufinala Roland Garrosa, dok je s 14 godina i 235 dan bila najmlađa koja je ušla u TOP deset. Uspon je bio vrtoglav.

Na Wimbledonu sljedeće godine pobjeđuje Martinu Navratilovu pa onda opet gubi od Sabatini u polufinalu. Do kraja te sezone Jennifer gledamo još u polufinalu US Opena, te s peharom pobjednice u Montrealu.

Slava i novci su učinili svoje

Do 15. godine je zahvaljujući sponzorima uspjela  zaraditi je 15 milijuna dolara. Sa 16 godina je uzela prvi milijun dolara od teniskih turnira.

Tata Stefano je i dalje pritiskao, tražio više, stvarajući kontra efekt. Što nije rijetkost kod tenisačica. Jer ipak tu sati i sati treninga, vrijeme provedeno na terenu, pitanje je samo kada će doći do "pucanja", koliko je mlada igračica psihološki jaka?

Tako je i Jennifer čeznula za životom normalne tinejdžerice, prijateljima, danim kada tenis neće biti na prvom mjestu. 1992. godine nije uspjela niti na jednom od četiri velika doći do polufinala, ali zato jeste osvojila zlato u Barceloni što je do tog trenutka bio njen najveći rezultat u karijeri.

Posebno što te godine nikako nije mogla napraviti onaj završni korak na velikim i jačim turnirima.

Velika pobjeda na Olimpijadi

Na Olimpijadi je do polufinala stigla bez izgubljenog seta, a onda je prvo šokirala Arantxu Sanchez-Vicario, pa u finalu sredila Steffi Graf. Sa 16 godina pet mjeseci devet dana, bila je najmlađa olimpijska pobjednica u tenisu.  Ujedno to je bila njena prva pobjeda nad velikom Steffi.

''Bilo je tako emotivno, kao da sam imala neku groznicu. Gledajući sportaše na ceremonijama vjerovala sam kako je sjajan osjećaj biti tamo. I ja sam dobila svoju priliku. Bilo je sjajno'', govorila je Capriati koja je sljedeću godinu otvorila trijumfom u Sydneyu, ali je već nakon US Opena i poraza u prvom kolu odlučila uzeti predah. Na sveopće iznenađenje.

''Jennifer je od sretne djevojke postala tužna i nesigurna, a ja sam kao roditelj osjećala veliku krivnju i sram zbog uloge koju sam u tome odigrala. Novac, uzbuđenje, ponos jednostavno vas ponesu'', izjavila je svojedobno majka Jennifer Capriati.

Počinju prvi veći skandali

Nesporazumi s ocem su bili sve veći, jednostavno nije mogla njegov ritam, možda i njegove ambicije. Problemi polako prerastaju u skandale.

Prvo je uhvaćena u pokušaju krađe u jednoj draguljarnici. Tamo su Jennifer i njena prijateljica, gledali neke prstenove, pa su jednostavno izašle, bez plaćanja. Kasnije je nakon reakcije čovjeka koji je radio na osiguranju susjedne prodavnice izjavila kako se ''nehotice'' udaljila od nakita.

''Kamo god idemo po svijetu, ona uvijek gleda prstenove. Ovaj put je jednostavno zaboravila vratiti prsten i pozvali su policiju, Jennifer je žao što se to dogodilo. Ne mogu je kazniti zbog toga; nije htjela to učiniti'', tvrdio je tata Stefano.

Tenis je potpuno odbacila, godinu pauze je produžila za još jednu, sve je manje trenirala, što se odrazilo na njenu kilažu.

Za posjedovanje marihuane optužena je 1994. i neko vrijeme provela je u klinici za odvikavanje od droge. Dvije godine borila se za povratak na terene, no veliki nedostatak samopouzdanja rezultirao je prvim pokušajem samoubojstva.

''Kad bi se pogledala u ogledalo, vidjela bih razorenu sliku. Bila sam tako ružna i debela da sam se uistinu željela ubiti. Psihički, jednostavno sam bila gubitnik. Nisam bila zadovoljna sobom, svojim tenisom, svojim životom, svojim trenerima, svojim prijateljima'', govorila je tada.

Pokušala se vratiti, ali nije išlo.

A onda veliki povratak

U jednom trenutku se činilo kako je njena karijera stigla do kraja, ali onda ide opet velika priča. Osvaja Australian Open 2001. godine, Roland Garros,  igra polufinale Wimbledona i US Opena.

U kolovozu 2001. godine zasjela je na sam vrh svjetske teniske ljestvice nakon nevjerojatnog niza pobjeda. Trijumf u Roland Garrosu je bio svakako velika priča, u trećem setu je Amerikanka dobila Kim Clijsters 12:10.

''Borila sam se do kraja, nisam odustajala. Osjećaj je bio nadrealan, ljudi su oko mene pljeskali, ja sam bila sretna, moja obitelj. Nisam razmišljala o svojoj prošlosti''.

Na kraju se i predozirala

Idila je trajala, narednih nekoliko godina, međutim, tamo negdje 2007. godine će Capriati priznati kako opet razmišlja o samoubojstvu. Imala je problema s ozlijedom, pa je opet spas potražila konzumirajući drogu. U intervjuu za New York Daily News rekla je:

''Kada sam prestala igrati, tada se sve ovo ponovno počelo urušavati. Ako nemam tenis, tko sam ja? Što sam ja? Živa sam samo zbog toga. Morala sam se zapitati: tko je zapravo Jennifer? Što ako je sve otišlo u nepovrat?''.

Problemi s drogom su kulminirali 2010. godine kada se predozirala. Jedan od razloga zbog kojih je Jennifer završila u bolnici bio je i njen tadašnji dečko porno-glumac Dale DaBone.

Veza je pukla nakon što je Amerikanka otkrila da se on vratio istinskoj ljubavi - snimanju filmova. 2013. godine je završila na sudu zbog napada na novog momka, Ivana Brannana Juniora.

Lutanje između prošlosti i sadašnjosti

Karijeru je završila s 14 titula i 10 milijuna zarađenih dolara. 2012. je uvrštena u tenisku Kuću slavnih. Ukupno je ostvarila 430 pobjeda i 176 poraza.

Posljednjih godina živi na Singer Islandu, čak je u jednom trenutku razmišljala na povratak u svijet tenisa, bolje rečeno pokušala je. Razmišljala je o tome da možda igra samo parove, ali je nakon par treninga osjetila probleme s ramenom zbog kojeg je djelomično završila svoju karijeru.

Dugo vremena nakon završetka  je "lutala", između prošlosti i sadašnjosti, bez ideje što bi mogla raditi. U takvoj situaciji se svi možemo naći, samo je pitanje kako reagiramo.

''Znam da sam jako puno napravila u tenisu i to ne moram nikome dokazivati. Nekada sam drugačije razmišljala sada ne.  Znam da u životu ne može sve biti završeno, onako kako vi želite, ali neke stvari u životu čovjek ne treba uzimati previše osobno'', kaže danas Capriati.