Slovenski alpinist Tomaz Humar (1969.–2009.) upisao se u povijest kao jedan od najodvažnijih penjača svog vremena. Njegov uspon i kasnije spašavanje s Rupalove stijene Nanga Parbata u kolovozu 2005. godine smatra se jednom od najdramatičnijih epizoda u povijesti alpinizma.
Na visini od 6.300 metara zahvatila ga je snažna oluja koja ga je prisilila da iskopa snježnu špilju i danima se bori za život s minimalnim zalihama hrane i goriva. Šest je dana održavao kontakt sa svojom ekipom putem satelitskog telefona, dok su lavine tresle stijenu oko njega. Kada je izgledalo da je svaka nada izgubljena, pakistanska vojska odlučila je riskirati i 10. kolovoza 2005. helikopterom Lama izvela povijesno spašavanje. Humar je izvučen iz ledene litice s ozeblinama, ali živ – postavši nacionalni heroj u Sloveniji.
Humar je već ranije slovio kao hrabar i kontroverzan alpinist. Bio je poznat po solo usponima, među kojima se ističu južni zid Dhaulagirija (1999.), koji je Reinhold Messner proglasio ''usponom desetljeća'', te El Capitan u Yosemiteu, koji je 1998. ispenjao solo kao treći čovjek ikad i prvi neamerikanac. Njegovi usponi na Ama Dablam i Bobaye 1996. te brojni drugi pothvati donijeli su mu ugled, ali i kritike zbog previše izlaganja riziku.
Godine 2000. teško je stradao pri padu tijekom građevinskih radova na kući, zadobivši teške ozljede zdjelice i nogu. Iako se oporavljao dugo, vratio se u planine i nastavio nizati ekspedicije na Shisha Pangmu, Aconcaguu, Jannu i Cholatse.
Unatoč medijskom imidžu ''alpinizma kao spektakla'', Humar je imao i introspektivnu stranu. Bernadette McDonald u njegovoj biografiji ističe kako mu je penjanje bilo i meditativan bijeg od svakodnevice.
Njegova posljednja ekspedicija u studenome 2009. na Langtang Lirung (7.227 m) u Nepalu završila je tragično. Nakon što se 9. studenoga javio satelitskim telefonom, govoreći da je ozlijeđen i zarobljen na uskoj litici, uslijedio je njegov zadnji poziv sljedećeg dana: ''Ovo je moj posljednji poziv''. Nakon nekoliko dana potrage, 14. studenoga njegovo je tijelo pronađeno na visini od 5.600 metara. Helikoptersku operaciju predvodili su švicarski Air Zermatt i alpinist Simon Anthamatten.
Humar je kremiran u Katmanduu, a pepeo mu je rasut iznad base campa Langtang Lirunga – planine koja mu je postala posljednje počivalište.
