Počeo kao nogometaš, danas viceprvak Europe u stolnom tenisu

Prošlog tjedna iz švedskog Helsinburga u Crnu Goru je stigla lijepa sportska vijest - mladi paraolimpijac Filip Radović postao je viceprvak Europe u stolnom tenisu, što je prva brončana medalja za crnogorski paraolimpijski odbor.

Osamnaestogodišnji Cetinjanin, koji je rođen bez jedne ruke, zauzima prvo mjesto na svjetskoj juniorskoj listi najboljih stolnotenisača svijeta, i dalje nastavlja nizati uspjehe. Nedavni uspjeh u Švedskoj, u seniorskoj kategoriji, Filipa je svrstao među najveće, kada je crnogorski sport u pitanju.

Počeo kao nogometaš

Radović je rođen na Cetinju, gdje je i odrastao. Već od malena, punio je stupce domaćeg sportskog tiska, kao osvajač brojnih turnira u stolnom tenisu do 10 i 12 godina. Ipak, on za AA otkriva da se najprije kao dječak krenuo baviti nogometom, unatoč hendikepu.

"U početku sam se bavio nogometom i više sam bio zainteresiran za nogomet, međutim moj stariji brat, Nikola, se bavio stolnim tenisom i jednog dana sam ja odlučio da se oprobam u tom sportu. U jednom periodu sam se bavio i nogometom i stolnim tenisom, ali došao je trenutak da moram da se opredijelim za jedan od ta dva sporta i bez sumnje sam izabrao stolni tenis, jer me više privlačio. Više sam putovao, češće sam išao na turnire i to me nekako privuklo da odaberem stolni tenis. Bio sam dosta mlad kada sam se bavio nogometom i bio sam dosta konkurentan i u tom sportu, treneri su bili veoma zadovoljni. Ali, kada je u pitanju profesionalni nogomet, mislim da iz tog razloga ne bih mogao da budem u samom vrhu. Ali, ja u tom trenutku nisam razmišljao o hendikepu. Možda ni u stolnom tenisu nisam mislio da ću stići do ovih rezultata. U početku je to više bilo zbog druženja i bavljenja nekom fizičkom aktivnošću. Kako je teklo vrijeme, ja sam sve više napredovao i onda je sve to prešlo u neke ozbiljnije stvari'', kaže Radović.

Suradnja s trenerom Lupuleskuom

Filipa je životni put od rodnog Cetinja odveo širom svijeta. Sada je u Srbiji, gdje trenira i nastupa za jedan od tamošnjih klubova.

"Na Cetinju sam počeo da se bavim stolnim tenisom, sa trenerom Čedomirom Damjanovićem. Sa njim sam surađivao uspješno punih sedam godina i onda je došao taj period kada sam trebao ići u inozemstvo radi nekih boljih uvjeta i jačih sparing partnera. Morao sam da napustim svoj rodni grad i da se preselim u Srbiju, sa trenerom Nikolajom Lupuleskuom, koji je brat od čuvenog Ilije Lupuleskua. Sa njim surađujem već pet godina i dalje mi je trener'', kaže Filip.

Prvak u paraolimpijskoj i redovnoj konkurenciji

Iza Radovića je pregršt medalja i odličja. Osim što osvaja trofeje u paraolimpijskoj konkurenciji, Radović je fenomenalan i u redovnoj konkurenciji stolnotenisača. U redovnoj konkurenciji bio je kadetski i juniorski prvak Balkana, seniorski prvak države tri puta. Tri najznačajnija odličja do sada su bronce sa Europskih paraolimpijskih prvenstava iz Danske 2015. godine i dvije godine kasnije iz Slovenije, kao i srebro iz Švedske, od prije sedam dana.

Pročitajte još

Prelijepa mostarska sportašica uživa u Grčkoj

"Osjećaj je nevjerojatan da osvojiš dvije medalje na Europskom prvenstvu. Mislim da sam premašio očekivanja, ne samo svoja, već i drugih ljudi. Mislim da nitko nije mogao da zamisli da ćemo se vratiti sa dvije medalje. Pored toga, ja sam uspio odraditi korak više u odnosu na Laško i Vejle, kada sam dva puta osvojio brončana odličja. Ovoga puta sam stigao do finala i u ekipnoj konkurenciji smo osvojili brončanu medalju, koja je ujedno i prva brončana medalja za crnogorski paraolimpijski odbor'', ističe Radović.

Talent pomaže, ali ništa bez rada

Iako je riječ o veoma talentovanom igraču, on ističe da je iza svakog uspjeha predan rad.

"Sva djeca se trebaju baviti nekim sportom, nije bitno je li to stolni tenis, nogomet ili bilo koji drugi sport. Fizička aktivnost je jako zdrava. Do vrhunskih rezultata se dolazi upornošću, radom, zalaganjem na treninzima. Danas u bilo kojem sportu, konkurencija je mnogo jaka i talent pomaže, ali malo. Za vrhunski rezultat najznačajniji je rad i požrtvovnost'', kaže Radović.

On kaže da mu je tijekom cijelog vremena obitelj bila jedna velika podrška.

"Naravno, sada je već to mnogo lakše. Od samog početka Paraolimpijski odbor me podržavao maksimalno, Ministarstvo sporta je također pomagalo, Stolnotenisački savez Crne Gore. U početku je to bilo dosta teže, sada je to na zavidnoj razini i mislim da bez njihove podrške ne bi bilo ovih rezultata", skromno za kraj poručuje Radović.