Paragliderom s Bjelašnice dojedrio do Goranaca

Prije nekoliko dana član kluba Extreme Sport Sarajevo, preletio je paragliderom veoma zahtjevnu dionicu sa Bjelašnice iznad Sarajeva do visoravni Goranci iznad Mostara.

Ovo je ruta koja se zbog svoje kompleksnosti i veoma zahtjevnog terena ne koristi pa to čini ovaj prelet značajnijim.

Video pogledajte gore, a opis samog leta pročitajte ispod.

U nedjelju 02.08.2020. polijetanje sa Međustanice na Bjelašnici, prilično kasno, nažalost, jer sam kasnio na start. Na Bjelašnici je penjalo do 2500 m, pa sam grebenom prema Hranisavi preletio preko Stanara i uživao u pogledu na ovaj divlji i zabačeni dio Bjelašnice prema Sitniku, a sam prelet preko Hranisave i grebena Djevičanskih stijena na maloj visini je nešto što oduzima dah.

Dalji let prema Konjicu je bio posebno napet i uzbudljiv, jer sam bukvalno grebao cijelu dionicu iznad tla, dok je blagi rotor konstantno zadavao udarce.

U Konjicu sam uspio naći blagi termal na stijeni iznad Gazprom pumpe, kojeg sam pratio i koji je blago zanosio preko grebena kojeg sam lagano pratio nizvodno, paralelno sa Jablaničkim jezerom.

Na kraju grebena sam se uspio izvući na sedlo iznad Jablanice, gdje me je dočekao očekivani rodeo. Sjeveroistočni vjetar s leđa, pomješan sa žestokom termikom iz Jablaničkog grotla, nestabilna dizanja do 4-5m/s sa konstantnim udarima koja su išla do 1900m, što mi je osiguralo visinu potrebnu da se okačim na istočni greben Prenja kojeg posmatram od kako sam počeo letjeti i maštam o danu kada ću letjeti iznad njega.

Nastavak leta je bio žestok, uzbudljiv, zbog pogleda na strme litice i stijene dok se mješaju žestoka termika sa osunčanih padina i vjetar od 7-8 m/s koji je dolazio preko grebena sa sjeveroistoka.

Nemogućnost penjanja na veće visine da napustim zonu jakih turbulencija, učinilo je ovaj let posebnim jer sam letio na visinama gdje sam mogao da vidim i najmanje detalje na reljefu. Uživam u prizorima u kojim niko prije mene nije, prolazim rutu kojom niko nije i zasigurno neće neko vrijeme, koja izaziva strahopoštovanje jer i najmanja greška koja bi rezultirala slijetanjem u kanjon kod Drežnice mogla bi me koštati mnogo... pa barem prinudnim slijetanjem u jezero.

Izlazim dalje na greben, odlučim pravac Planinice i Mostara da bih kasnije nastavio ka Ljubuškom, međutim, vjetar je na platou iznad Goranaca prilično pojačao, što je rezultiralo konstantnim nisponom i slijetanjem u Gorance.

Nakon slijetanja šaljem poruku Mari, letaču iz Mostara da ga pitam za savjet kako da se prebacim do civilizacije.

Kad je čuo da sam doletio iz Sarajeva, sav oduševljen savjetuje da prvo svratim u konobu Goranci koja je 3-4 km hoda od moje lokacije, te da obavezno naručim planinsku hurdu da pojedem. To je sir kojeg prave u tom kraju, zapečen na maslu i zaliven jajima.

Uh, kako sam samo uživao u hurdi i pivu dok sam u glavi rezimirao ovaj let.

Kilometražom nije prevelik, 70,2 km ali sigurno jedan od meni najdražih i najuzbudljivijih.