Noah: Nadal i Đoković su fenomenalni, ali predvidljivi
Bio je posljednji tenisač iz Francuske koji je osvojio Roland Garros. Jedan od onih posebnih tih godina. Kasnije će kao Davis Cup kapetan odvesti reprezentaciju do trijumfa u finalu 1991 godine, nakon što je u drugom singlu prvog dana veteran Leconte razbio Samprasa u tri seta. Yannick Noah se kasnije okrenuo muzici, zabavama, koncertima i logično je da njemu ovaj današnji tenis baš i ne leži. U medijima ga nije bilo dugo, sada se oglasio nakon oproštaja Rogera Federera.
"Hoće li netko moći zamijeniti Federera? Ne, nitko nije zamijenio Lavera ili McEnroea. Netko će donijeti nešto novo. Ljudi su skloni komentirati sport gledajući samo rezultate. Ne shvaćaju da je to ključna komponenta spektakla i drame. Tehnički i atletski elementi su sekundarni. Kad je Roger igrao, znao si da će se nešto dogoditi. Doći će netko drugi, ali bit će drugačije. Volio sam kad je izlazio na mrežu jer je to skraćivalo poene. Morate baciti svoje karte na stol bez da ih predugo držite u ruci", kaže Noah koji je 1985. godine bio najbolji igrč na svijetu.
Nakon Federera, Noah je malo prokomentirao Novaka i Rafu:
"Što mi se svidjelo kod McEnroea? Njegov backhand i forehand? Ne, njegova osobnost. McEnroe danas ne bi završio meč. Isto vrijedi i za Nastasea. Koliko je djece počelo igrati tenis zahvaljujući Nastaseu? Mnogo jer je bilo urnebesno. Sad je sve dosadno. Nemojte me krivo shvatiti, Nadal i Đoković su fenomenalni, ali predvidljivi. Kakav je Zverevov glas? Ne znam, nikad čuo. Volio bih da posvuda ima mikrofona da se ti igrači mogu izraziti. Volio bih da se smiju, vrište, šale, plaču. Vidjeti Federera i Nadala kako plaču ruku pod ruku je najbolja stvar jer izražavaju svoju ljudskosti, iskren je bio Noah.
