Njena smrt je i danas velika misterija

Izgledalo je kao filmska priča. Alarm se aktivirao, bilo je sedam sati, još jedno obično jutro u obitelji Joyner, 21 rujna 1998 godine. Sat koji je bio u sobi njenog supruga Ala, jer je Florence nekako uvijek duže spavala u drugoj. Običajna rutina, Al je otišao do druge sobe i uporno pokušavao probuditi svoju suprugu. U jednom trenutku se uhvatio telefona i pozvao i hitnu pomoć.

''Molim vas pomozite. Moja supruga ne diše...'' 

Nažalost, tu se više ništa nije moglo promijeniti. Doktori su konstatirali smrt. Trebala je biti jedna od najvećih priča u povijesti atletike, ali je na kraju završila tragično, za mnoge, mistično. Za one koji i danas ne vjeruju rezultatima obdukcije u kojima je stajalo kako je umrla nakon gušenja prilikom napada epilepsije. Ugušio ju je jastuk kojem je licem bila okrenuta. Florence Griffith-Joyner, popularna Flo-Jo je imala samo 38 godina.

Kćerka Marija spasila tatu

Samo dan ranije, Al i Flo su zajedno bili na jednom turniru u gimnastici, njihova kćerka Marija je bila gimnastičarka. Marija koja je uglavnom spavala zajedno s mamom. I tog jutra je bila tu, nije napustila sobu.

''Marija mi je u tom trenutku spasila život. Marija nije otišla s bakom i djedom koji su je pokušavali izvesti iz kuće. Tražila je da ostane sa mnom. Sama Marijina prisutnost, njezino netaknuto lice, dali su mi razlog da nastavim živjeti. Da je ona otišla vjerojatno bih se ubio, otišao za Flo'', reći će i danas Al Joyner koji sebinikada nije oprostio zašto nije bio bliže svojoj supruzi, zašto nije spavao u istoj sobi.

''Možda bih je spasio'', pitao se Al danima i godinama poslije koji je Florence upoznao još 1980 na američkim trialsima, onako u prolazu. U tom trenutku, Florence je bila u vezi s Gregom Fosterom kojem je Al jednom priznao.

''Ti si tako sretan, imaš prekrasnu djevojku.''

Florence i Al su zbiližili 1984. godine, za vrijeme Igara u Los Angelesu. Flo je već tada osvojila srebro na 200 metara.Međutim, bez obzira na to, za Florence, atletika dugo nije bila prvi izbor. Pa ni nakon te osvojene medalje u Los Angelesu.

Uostalom, nakon igara pronašla je posao u banci i trčala tek povremeno, dok se 1987. nije odlučila u potpunosti posvetiti atletici. S Alom je planirala vjenčanje nakon Seoula, ali su u Las Vegasu pred matičarem završili nešto ranije. Neplanski, deset dana nakon potresa koji je pogodio Los Angeles 1987. godine.

''Zgrabila me za majicu i rekla: "Idemo. Ne želim umrijeti neudata'', sjeća se Al.

Već tada je uveliko trenirala s svojim suprugom, na atletskim stazama se pojavljivala u za to vrijeme novim kombinezonima, s dugim šarenim noktima, ali oni koji su bolje pratili atletiku su primijetili s i sa puno više mišića nego što je to bio slučaj ranijih godina.

''Kupili smo spravu za noge od 150 dolara koju je je Florence koristila jako puno. Prosječno je trenirala 12 sati dnevno'', pojašnjavao je njen muž i trener, čvrsto odbacujući priče o dopingu, iako je Flo pucala od snage. Neki su već tada tvrdilikako je sve promjene prije svega na svom licu sjajno pokrivala šminkom.

Rekorde rušila iz utrke na utrku

Na kvalifikacijama u Indianapolisu godinu prije Seoula, svojim nastupom je šokirala svijet, postavivši na 100 metara vrijeme 10:49 s kojim je popravila svjetski rekord za nevjerojatnih 27 stotinki. To nije bilo sve, u finalnoj utrci je otrčala 10:61, što je danas jedan od najboljih rezultata svih vremena u ovoj disciplini.

Svoju priču, Flo - Jo je nastavila u Seoulu.Prvo je u polufinalu na 200 metara popravila svjetski rekord za 15 stotinki, a potom u finalu granice pomakla za još 22 stotinke – njenih 21:34 jedan je od svjetskih rekorda za koje se drži da su nedodirljivi.

Konkurenciju je pomela i na stotici (10:54 uz nedopušteni vjetar), a zlatni komplet iz Južne Koreje upotpunila je trijumfom američke štafete na 4×100 metara i još je svemu pridodala i srebro štafete na 4×400 m.

U tom trenutku Ben Johnson je bio najveća priča igara. Pao je na doping testu, pa su mnogi bili skloni tvrdnji kako je i Flo – Jo „nešto uzimala“. Priče i sumnje su dobile na težini, kada se već sljedeće godine Florence odlučila povući.

Američki sprinter Darrell Robinson tvrdio je kako ju je upravo on snabdijevao hormonom rasta, naravno za novac, dok su neki išli i dalje pričajući kako je i ona pala na testu u Seoulu, ali da su Amerikanci "to sredili" preko svojih ljudi u IAAF-u.

Sumnja ostala do danas

Iako je obdukcija pokazala zbog čega je FloJo umrla, ona jeste imala određenih zdravstvenih problema nakon povlačenja sa staze. Različitih napada za koje je Werner Franke, profesor molekularne biologije (sudjelovao u otkrivanju istočnonjemačke doping-afere), da su posljedica uzimanja dopinga.

Da stvar bude zanimljivija, čovjek koji je prvi radio obdukciju, kirurg Richard Fukumoto je u jednom trenutku imao teoriju da je smrt nastupila nakon davljenja, pa je i suprug Al završio na ispitivanjima.

Čak je i on malo "korigirao" svoju priču, drugu u odnosu na prvu. Ipak, daljnja istraga u nekoliko bolnica otkrila kako se Florence liječila od napada 1990., 1993. i 1994. godine.

''Ovo je izrazito neobična komplikacija epileptičnog napada. Istina, osobe mogu prestati disati, jednostavno udušiti se tijekom epileptičnih napada. Ali to je vrlo rijetko'', rekao je jednom prilikomDr. Michael Risinger s Sveučilišta Stanford. Njegov kolega Dr. Mauro DiPasquale, autor brojnih knjiga o anaboličkim steroidima i atletskim performansama, je tvrdio kako je moglo biti određenih promjena u radu srca Flo - Jo koje mogu ukazivati na upotrebu steroida ili drugih zabranjenih supstanci.

''Točno znam što ljudi pričaju o meni. Nikada nisam niti ću ikada uzimati doping. Mogu me testirati svakog tjedna tijekom cijele godine'', govorila je nakon Seoula, Florence, dok je njen muž nakon obdukcije pokušavao staviti točku na i.

''Moja žena je bila na konačnom doping-testu. I rezultat je ponovo isti, ona je potpuno čista. Zato vas molim, preklinjem, pustite moju porodicu da tuguje i Flo da počiva u miru!''

Ipak, prije tri godine IAAF je objavio informaciju kako bi rezultati FloJo mogli biti poništeni jer se postojeći svjetski rekordi priznaju samo ako su postignuti na odobrenim međunarodnim takmičenjima i ako je atletičar-ka bio podvrgnut dogovorenom broju testova doping kontrole u mjesecima prije obaranja rekorda. Uzorak uzet nakon toga također bi trebao biti dostupan za ponovno testiranje u roku od 10 godina.

''Ne znam kako neko s olovkom u ruci može promijeniti povijest. I rukama i zubima ću se boriti da se to ne dogodi'', poručio je Al Joyner.