Nitko prije njega nije uspio nevjerojatni pothvat na krovu svijeta
Reinhold Messner, prema mišljenju mnogih jedan od najvećih alpinista svih vremena, pomicao je granice mogućeg u planinama desetljećima. Prvi je čovjek koji se popeo na Mount Everest bez dodatnog kisika, prvi koji je samostalno stigao na njegov vrh bez kisika te prvi koji je osvojio svih 14 svjetskih vrhova viših od 8.000 metara.
Rođen je 17. rujna 1944. godine u Bressanoneu u Italiji, a odrastao je u velikoj obitelji, okružen Dolomitima, dijelom talijanskih Alpa. S alpinizmom ga je upoznao njegov otac, učitelj, koji ga je još kao dječaka vodio u planine.
Već s pet godina Messner se popeo na svoj prvi vrh viši od 3.000 metara. Do tinejdžerskih godina postao je iznimno vješt penjač, a vrlo rano razvio je stil koji će ga pratiti kroz cijelu karijeru uspon s minimalnom opremom i oslanjanje prije svega na vlastite sposobnosti.
Godine 1967. započeo je studij arhitekture u Padovi, no nije prestajao odlaziti u planine. Često je penjao s mlađim bratom Güntherom. Nakon završetka studija kratko je radio kao nastavnik, a potom se u potpunosti posvetio alpinizmu.
Tragedija koja ga je obilježila
Jedan od ključnih, ali i najtragičnijih trenutaka njegova života dogodio se 1970. godine tijekom ekspedicije na Nanga Parbat u Pakistanu.
Reinhold i Günther Messner popeli su se na planinu zahtjevnom rutom, no pri spuštanju je Günther počeo pokazivati znakove iscrpljenosti i visinske bolesti. Tijekom povratka dogodila se tragedija Günther je nestao, a Reinhold je zaključio da ga je zahvatila lavina. Messner je jedva preživio povratak. Zbog teških ozeblina izgubio je šest nožnih prstiju i dijelove nekoliko prstiju na rukama.
-webp.webp)
Smrt njegova brata desetljećima je izazivala rasprave, a dio kritičara tvrdio je da je Messnerova ambicija pridonijela tragediji. Više od 30 godina poslije svoju je verziju događaja opisao u knjizi "The Naked Mountain".
Unatoč tragediji i teškim ozljedama, od alpinizma nije odustao. Godine 1974. udružio se s austrijskim alpinistom Peterom Habelerom, s kojim je dijelio minimalističku filozofiju penjanja. Zajedno su u rekordnom vremenu svladali sjevernu stijenu Eigera, a godinu poslije popeli su se na Gasherbrum I u Karakorumu bez dodatnog kisika. Sljedeći veliki cilj bio je Mount Everest.
Nemoguće postalo moguće
U svibnju 1978. Messner i Habeler pokušali su ono što se u to vrijeme smatralo gotovo nemogućim popeti se na najvišu planinu svijeta bez boca s dodatnim kisikom, uspjeli su.
Njihov uspon pokazao je da ljudsko tijelo može izdržati ekstremne uvjete na visinama iznad 8.000 metara bez umjetnog kisika, iako su mnogi stručnjaci prije toga upozoravali da bi takav pothvat mogao završiti kobno.
"Nisam ništa drugo nego jedna mala vapeća pluća koja lebde nad maglom i vrhovima", opisao je Messner poslije iskustvo na Everestu.
Iste godine ostvario je još jedan povijesni pothvat. Samostalno se popeo na Nanga Parbat, što je bio prvi solo-uspon na jedan vrh viši od 8.000 metara. Messner će poslije upravo taj pothvat smatrati važnijim od jednog od svojih najpoznatijih uspjeha koji je uslijedio dvije godine kasnije.
Sam na Everestu
U kolovozu 1980., usred sezone monsuna, Messner je stigao na Tibet sa svojom tadašnjom partnericom Nenom Holguin. Planinari u tom razdoblju uglavnom izbjegavaju Everest zbog obilnih oborina i nestabilnog vremena, no njegov je plan bio iznimno ambiciozan.
Želio se sam popeti na Everest sa sjeverne, tibetanske strane, bez dodatnog kisika i bez pomoći drugih alpinista. Završni uspon započeo je sam. Na dan napada na vrh ostavio je šator, ruksak i dio hrane na posljednjem odmorištu na oko 8.220 metara nadmorske visine. Vrijeme se ubrzo pogoršalo. Spustila se magla i počeo je padati snijeg.
"Odjednom sam se uplašio da ću izgubiti orijentaciju. Da pri spuštanju nisam uspio pronaći svoj trag u svježem snijegu, bio bih izgubljen. Zato sam se potrudio ubrzati uspon", prisjećao se godinama poslije.
No ubrzati na toj visini bilo je gotovo nemoguće.
"S jedne strane bio sam zabrinut zbog moguće opasnosti, a s druge me rijedak zrak kočio, kočio, kočio", opisivao je.
Uz fizičku iscrpljenost, dodatni teret bila je potpuna samoća.
"Tu se prije svega radi o nemogućnosti da s nekim podijeliš svoje brige i strahove. To se teško podnosi jer mi ljudi nismo stvoreni za samoću", govorio je Messner.
Poslijepodne 20. kolovoza 1980., trećeg dana završnog uspona, stigao je na vrh Everesta.
-webp.webp)
Do kraja uspona bio je potpuno iscrpljen.
"Bio sam toliko mrtav umoran kao nikada prije i nikada poslije. Na vrhu sam bio toliko umoran da sam se samo bacio u snijeg i vegetirao. Na sreću, nakon otprilike sat vremena dahtanja imao sam snage ustati i krenuti prema dolje", prisjetio se četiri desetljeća poslije u razgovoru za DW.
Dan nakon osvajanja vrha vratio se u bazni logor na oko 6.400 metara, gdje ga je Nena Holguin jedva prepoznala.
"Pogledao me sa suzama u očima. Lice mu je bilo žuto, a usne ispucane i razderane", zapisala je u svoj dnevnik.
Messnerov solo-uspon na Everest bez dodatnog kisika, tijekom monsuna i djelomično novom rutom, postao je jedna od najvećih prekretnica u povijesti alpinizma.
Sam Messner ipak je godinama poslije tvrdio da je njegov solo-uspon na Nanga Parbat 1978. bio važniji jer je predstavljao prvi takav uspon na jedan osamtisućnjak.
Everest je, smatrao je, bio završetak jedne faze njegova razvoja kao alpinista.
Prvi na svih 14 osamtisućnjaka
Nakon Everesta nije stao. Tijekom sljedećih godina nastavio je osvajati najviše planine svijeta, sve bez korištenja boca s dodatnim kisikom.
Godine 1986. postao je prvi čovjek koji se popeo na svih 14 vrhova viših od 8.000 metara.
Njegov pristup bio je potpuno drukčiji od velikih ekspedicija koje su desetljećima obilježavale himalajski alpinizam. Umjesto brojnih nosača, velikih količina opreme i unaprijed postavljenih kampova, zagovarao je što jednostavnije i samostalnije penjanje.
Zbog toga kritički gleda na današnji komercijalni alpinizam na Everestu. Do početka 1980-ih na najvišu planinu svijeta uglavnom su dolazili vrhunski alpinisti koji su pokušavali otvoriti nove i zahtjevne smjerove. Everest je u međuvremenu postao i veliko turističko odredište. Messner smatra da se uspon na unaprijed pripremljenoj ruti, okružen desecima drugih penjača, ne može uspoređivati s pravim solo-usponom.
"Na stazi je ispred njih 50, a iza 100 ljudi. To nije solo-uspon", rekao je.
Od Himalaje do Antarktike
Njegove avanture nisu završile na najvišim vrhovima svijeta. Messner je pješice prelazio Antarktiku, Grenland i pustinju Gobi, nastavljajući istraživati granice ljudske izdržljivosti i boravka u ekstremnim uvjetima.
Tijekom boravaka na Himalaji zainteresirao se i za priče o jetiju, mitskom biću za koje su stanovnici tog područja stoljećima tvrdili da živi u planinama. Messner je govorio da je vidio neobično stvorenje te je godinama istraživao legendu, zaključujući da bi priče o jetiju mogle biti povezane s rijetkom vrstom himalajskog medvjeda.
Kasnije se uključio i u politiku. Kao član talijanskih Zelenih 1999. godine izabran je u Europski parlament, u kojem je ostao do 2004. godine. Nakon političke karijere velik dio energije usmjerio je na očuvanje planinarske kulture i povijesti alpinizma. Pokrenuo je mrežu Messner Mountain Museum muzeja u Južnom Tirolu i okolnim područjima, posvećenih planinama, tradiciji planinskih naroda i povijesti alpinizma.
Osnovao je i organizaciju koja pruža potporu stanovništvu planinskih područja diljem svijeta te napisao brojne knjige o svojim ekspedicijama, životu i filozofiji alpinizma.
Messner se ženio više puta i otac je četvero djece. Njegov pogled na planine možda najbolje sažimaju riječi koje su tijekom desetljeća postale neraskidivo povezane s njegovim imenom:
"Planine nisu poštene niti nepoštene, one su jednostavno opasne."
"Bez mogućnosti smrti, avantura nije moguća."
"Sjajne stvari u životu su stvari koje radite, a ne stvari koje imate."
Više od četiri desetljeća nakon povijesnog solo-uspona na Everest, Reinhold Messner ostaje jedna od najvažnijih osoba u povijesti alpinizma čovjek koji nije samo osvajao najviše vrhove svijeta, nego je promijenio način na koji se na njih penje.
-webp.webp)
