Nik Mujanović – Slovenac bh. korijena koji osvaja odbojkaški svijet

Ako ste proteklih dana pratili nastupe reprezentacije Slovenije na Europskom prvenstvu u odbojci, teško je bilo ne primijetiti igrača s brojem 20. Na njegovom dresu pisalo je – Mujanović.

Nik Mujanović, 21-godišnji slovenski reprezentativac, plijeni pažnju ne samo svojim izgledom i prepoznatljivim stilom već prije svega onim što pokazuje na terenu. Iza njega je još jedan veliki iskorak u karijeri, a posljednje dvije sezone potvrdile su da je postao jedna od važnijih karika slovenske reprezentacije.

Slovenija je Europsko prvenstvo završila bez medalje. U polufinalu je bolja bila Poljska, dok je u utakmici za broncu slavila Finska. Slovenci su pritom imali dodatnih problema u sastavu.

Nakon ozljede Tinea Urnauta, u reprezentaciju se prvi put nakon Olimpijskih igara vratio Klemen Čebulj. Za njega je to ujedno bio prvi nastup pod vodstvom talijanskog stručnjaka Fabija Solija i u sustavu igre koji izbornik gradi sa slovenskom reprezentacijom.

Prilagodbe su zato bile nužne, a dodatni problem bio je izostanak Tončeka Šterna. Njegova ozljeda onemogućila mu je nastup, pa je mladi Mujanović na poziciji korektora imao još veću odgovornost.

Od Kamnika do Modene

Nik je danas igrač talijanske Modene, dok je Calcit Kamnik bio njegov prvi klub. Još kao tinejdžer stigao je u seniorsku reprezentaciju Slovenije i tada je želio igrati odmah.

Nije skrivao nezadovoljstvo kada nije dobivao priliku. Teško je prihvaćao uloge koje mu nisu odgovarale i smatrao je da može pružiti više. Put prema profesionalnoj odbojci za njega nije počeo kao dječački san. Kao dijete bavio se različitim sportovima, a najviše ga je privlačila košarka. Okušao se i u gimnastici, dok je kroz školu isprobao brojne druge sportove. Sve se promijenilo na jednom regionalnom turniru za mlađe uzraste na kojem je nastupao sa svojom školom. Trener lokalne momčadi nekoliko ga je puta pokušao nagovoriti da se priključi odbojkaškim treninzima.

"Uvijek sam mu govorio da igram košarku i da sam tome predan, tako da se neću mijenjati“, prisjetio se.

Ipak, jedan njegov školski kolega dao mu je jednostavan savjet koji će se pokazati presudnim.

"Samo igraj tjedan dana, a onda vidi kako ćeš se osjećati.“

Poslušao je. Počeo je trenirati odbojku i vrlo brzo shvatio da je pronašao sport u kojem se osjeća najbolje.

"Tada sam počeo trenirati odbojku i osjetio sam da je to prava stvar za mene. Nikada nisam mislio da ću postati profesionalac, barem ne sve do puno kasnije.“

Na početku, profesionalni sport nije bio dio njegovih planova. Njegovi roditelji bili su snažno usmjereni na obrazovanje i školu, pa mu ideja o tome da jednog dana živi od sporta nije ni bila na umu.

"Moji roditelji bili su jako orijentirani na školu, tako da mi postati profesionalni sportaš nije palo na pamet sve do kasnije.“

No odbojka mu je pružila nešto što u drugim sportovima nije pronašao

"Osjetio sam da je odbojka sport za mene. Nisam imao isti osjećaj s drugim sportovima koje sam isprobao.“

Upravo je taj slučajni početak, uz savjet prijatelja da samo "proba tjedan dana“, s vremenom prerastao u profesionalnu karijeru. Nekoliko godina kasnije, sam priznaje da je upravo promjena načina razmišljanja bila jedna od najvećih pobjeda njegove karijere. Sa samo 21 godinom Mujanović se posljednje dvije sezone razvio u jednu od ključnih figura reprezentacije Fabija Solija. Njegove igre pokazale su talent, svestranost, ali i sve veću zrelost na međunarodnoj sceni.

Ovog ljeta napravio je dodatni iskorak. U Svjetskoj ligi nacija završio je kao drugi najbolji poenter, a posebno je odjeknuo njegov nastup protiv Poljske, kada je osvojio čak 37 poena. Bio je to četvrti najbolji pojedinačni učinak u povijesti tog natjecanja.

Mujanović je bio jedan od najzaslužnijih igrača za povijesni uspjeh Slovenije i osvajanje brončane medalje u Ligi nacija.

Roditelji su željeli da završi školu

Put prema profesionalnoj odbojci nije, međutim, od početka bio jedini plan. Nikovi roditelji tradicionalno su gledali na obrazovanje i željeli su da njihov sin završi školu i fakultet.

"Tata i mama su tradicionalni. Sve što imaju u životu stvorili su jer su se školovali. Išli su u srednju školu, pa na fakultet i onda magistrirali. Ja nisam znao ništa drugačije... Bio sam OK u školi. A kada sam imao 15 ili 16 godina, bio sam s reprezentacijom U18 i počeo sam razmišljati da bi mi bilo drago baviti se odbojkom. Shvatio sam da volim taj život“, ispričao je Mujanović za Meridian Sport. Roditeljima je, ipak, trebalo nešto više vremena da prihvate njegovu odluku.

"Još godinu, dvije govorili su mi da se moram posvetiti školi. Tek kada sam otišao u prvu ekipu Kamnika, tada su i oni vidjeli da ću se ovim baviti cijeli život.“

Pokušao je paralelno uskladiti sport i fakultet, ali nije dugo trajalo

"Jedno vrijeme bio sam na Ekonomskom fakultetu. Mjesec i pol... Onda sam otišao u Monzu i ispisao se. Vjerojatno ću odraditi nešto nekada. Ali htio sam se prvih pet, šest godina fokusirati samo na odbojku – da imam sigurnu karijeru. A poslije možda dam prostora i školi, ali i drugim stvarima. Sada mi je odbojka prioritet.“

Prezime Mujanović otkriva njegove bh. korijene

Iako je rođen i odrastao u Sloveniji, njegovo prezime jasno otkriva obiteljske korijene. Mujanović je otvoreno govorio o tome kako je njegov otac rođen u Bosni i Hercegovini te da je u Sloveniju stigao kada je imao samo četiri godine.

"Mama i tata ne vole pričati o tome da mi je podrijetlo iz Bosne. Ne znam zašto... Meni je to normalno. Tata je rođen u Bosni, s četiri godine je stigao u Sloveniju.“

Kao dijete je nekoliko puta godišnje odlazio u BiH, ali tada nije razumio jezik

"Bio sam u Bosni po 14 dana godišnje, ali ništa nisam razumio. Tek kada sam otišao u inozemstvo, sa suigračima iz Hrvatske i Srbije naučio sam jezik. Samo sam puno pričao s njima, kao i s menadžerima.“

U tome su mu pomogli i ljudi iz svijeta odbojke s kojima je surađivao.

"Surađujem s Matijaševićem i Jokanovićem. Sjećam se prvog razgovora koji sam imao s Rajkom. Pričali smo na engleskom jer nisam ništa znao. Uspio sam progovoriti, iako nisam išao učiti jezik u školu. Očito mi je bilo lakše jer sam sigurno neke riječi čuo ranije od roditelja. Svake godine bili smo i u Hrvatskoj na moru.“

Ne volim da me netko ograničava

Osim igrom, Mujanović pažnju privlači i svojim izgledom. Duga kosa, tetovaže i minđuše dio su njegovog prepoznatljivog imidža. Kaže kako je takav stil oduvijek bio dio njega.

"Uvijek sam kao mlađi volio tetovaže, dugu kosu, minđuše... Uvijek su mi se sviđali alternativni stilovi. Ali nisam imao povjerenje roditelja.“

Danas, kako kaže, puno slobodnije izražava svoju osobnost

"Sada sam se malo više oslobodio živjeti kako ja želim. Ne smeta mi duga kosa na terenu. Nije perfektno, ali baš volim ovu kosu. Znam da nije standardno, ali sviđa mi se.“

A upravo je sloboda izbora ono što mu je važno.

"Ne volim da sam ograničen u svom stilu, da me netko ograničava.“

Nik Mujanović danas više nije samo mladi igrač koji čeka svoju priliku. Postao je važan dio slovenske reprezentacije i jedan od igrača čiji se razvoj s velikom pozornošću prati u europskoj odbojci.

I dok na terenu sve češće preuzima odgovornost, izvan njega ostaje vjeran sebi – od frizure i tetovaža do obiteljskih korijena i puta kojim je odlučio krenuti.