Kraljica

Lana Pudar je osvojila novu medaju. Jesmo li oduševljeni? Jesmo. Jesmo li iznenađeni? Koliko god to možda u ovom trenutku zvuči čudno, nismo. Jer ova bronca osvojena na otvorenom, na Europskom prvenstvu u velikim bazenima je samo potvrdila.

Lana Pudar je danas vrhunska plivačica, djevojčica sa samo 16 godina. Izgleda kao neka bajka, kao neka filmska priča, ali je ovo stvarnost. U kojoj vjerojatno većina nije svjesna onoga što je napravila Lana u posljednjih godinu dana, a napravila je strašno puno.

Plivanje je bazni sport, kao i gimnastika, atletika, judo. U takvim sportovima se planovi barem kada su u pitanju mlađe kategorije, mladi sportaši i sportašice prave u ciklusima. Mikro ili onim većim. Recimo, da se planira jedan dobar rezultat, jedna medalja, popravljanje ličnog rekorda, nacionalnog, u nekim periodima jedno ili dva velika takmičenja, često u nekim olimpijskim ciklusima od četiri godine. Kod Lane je priča pomalo nevjerojatna.

Deset, pazite deset medalja u nevjerojatno kratkom vremenskom intervalu. Lani je bilo sasvim svejedno. Veliki ili mali bazen, otvoreni ili zatvoreni. Europsko ili svjetsko prvenstvo, juniorsko ili seniorsko, ili su recimo Mediteranske igre.

Sasvim je svejedno. Lana je mijenjala države, gradove, kontinente, vremenske zone, bila skoro bez odmora, ali niti u jednom trenutku nije zastala, zatražila pauzu, možda i preskočila neko takmičenje. Ne, to ništa ne bi bilo strašno u njenim godinama, ali nije ni pomislila. Iz bazena u bazen. Kvalifikacije, polufinala, finala, medalje.

U Abu Dhabiju je osvojila broncu, ostavivši iza sebe jednu Zsuzsannu Jakabos, Mađaricu koja je osvajala medalje dok se Lana nije bila ni rodila. Sada je recimo u Rimu iza Lane ostala duplo starija Ilaria Bianchi, svjetska i europska prvakinja u malim bazenima, pa Grkinja Anna Ntountounaki. Jednu i drugu je pobjedila na 100 leptir na Mediteranskim igrama, što opet potvrđuje priču da ništa nije slučajno. Talent, mala skupina trenera, rad i nevjerojatna volja.

Koja je možda i najvažnija. Nekako mora biti u ovoj zemlji. Jer ne treba zaboraviti da Lana dolazi iz grada u kojem nema pravog bazena za treninge. Ne samo ona nego i veliki broj dječaka i djevojčica iz tri aktivna kluba koji posebno u zimskom periodu muku muče s treninzima. I ne samo da u svom gradu Lana nema bazen već i u cijeloj državi su tu tek dva - tri normalna, uvjetna. A koliko je bitno plivanje kao sport u BiH? Možete li pronaći recimo jednog ili dva novinara koja su se specijalizirala za ovaj sport?

Možda i možete ali teško. Koliko je Laninih nastupa bilo u prijenosu na nekoj od gomile TV kuća u BiH? Barem u snimci. Dva ili tri. I to sa Olimpijade i Mediteranskih igara. Da to kojim slučajem pričate nekome u Rimu danas ili sutra, vjerojatno vam ne bi niti povjerovao.

Jer u Laninom slučaju sve izgleda kao da se radi o plivačici koja dolazi iz Australije, Kine, SAD, najvećih "plivačkih" zemalja.

Ali nema veze. Zato svaka od Laninih deset medalja ima svoju posebnu težinu. Nije ih malo. Deset. Za godinu dana. Za djevojčicu od 16 godina. A tek je počela. I to kako.