Izvanredna, zanimljiva koliko i tragična. Tako bismo u kratkim crtama mogli opisati jednu od najčudnijih sezona u svijetu Formuli 1. Sezonu koju pamtimo ponajviše po pogibiji Gillesa Villeneuvea u Belgiji, Ricarda Palettija na VN Kanade te teškoj nesreći čovjeka koji je bio favorit za naslov Didiera Pironija. I činjenici da smo imali čak 11 različitih pobjednika u 16 utrka.

Problemima oko štrajka vozača VN Južne Afrike, otkazivanju Australije, diskvalifikaciji Piqueta i Rosberga u Brazilu, bojkotu četiri momčadi VN San Marina. I prvaku kojem je jedna pobjeda bila dovoljna za titulu, Eriku Keiju Rosbergu, poznatijem kao Keke. Kekeu koji je rođen u Švedskoj, ali je živio i vozio pod zastavom Finske.

Roditelji su bili protiv

Razlog, njegovi roditelji su imali normalan posao tih godina u Švedskoj gdje se Keke rodio, ali je on ustvari odrastao u Ouluu, Finskoj. Vatreno krštenje je imao u garaži kada je razbio očevo vozilo pri pokušaju da ga pokrene, Imao je devet godina i nije prošao dalje od prvog zida. Tata Lars je bio veterinar, mama Lea se bavila keramikom i definitivno nisu imali novca za pratiti svog sina koji je krenuo u karting.

- Nismo imali novca pa smo prodavali stvari kako bih ja mogao nabaviti motore za svoj karting iz Italije.  Nekoliko puta sam bio finski prvak u kartingu, ali veliku stvar sam napravio na Svjetskom prvenstvu u Parizu 1970. godine kada sam osvojio peto mjesto. Sjećam se kako s ocem otišao u Francusku, imali smo jednu šasiju, jedan motor i spavali smo u šatoru. Pored nas je bio Hans Heyer sa svojim mehaničarima. Imao je tri šasije, 28 motora, sjeća se Keke.

Automobilzam je trebao biti hobi

Zanimljivo, čovjek nikada nije razmišljao  o tome kako bi mogao postati profi vozač. Studij medicine je bio na prvom mjestu, karting i automobili su trebali biti hobi.

- Nikad mi je niti palo na pamet da mogu biti pravi, profesionalni vozač. Želio sam studirati medicinu, ali me jedan prijatelj iz serije Formule Vee nagovorio da se oprobam. Imao sam neki stari Veemax kojeg sam platio dijelom kredita, dio je posudio otac koji nije bio oduševljen, vratio je film Rosberg.

Noću je radio za računarom, za jednu informatičku kompaniju, kako bi imao što više slobodnog vremena, za utrkivanje. To se baš nije dopalo njegovoj supruzi koja ga ostavila. Jer samo budala može svoj novac i vrijeme trošiti na utrke, smatrala je ona.  Nakon dobrih rezultata u Formuli Vee, probao se ubaciti u Formulu 3, ali nije išlo. Jer nije imao love. I već tada shvatio kako izgleda svijet automobilizma.

Važno upoznavanje Freda Operta

Stvari su se promijenile kada je došao u Beč s SuperVee Formulom. Ostvario je pet pobjeda, a onda je igrom slučaja naletio na nekog modnog gurua koji je želio svoju momčad. Keke je objasnio kako bi to trebalo izgledati i stvari su pomakle.

- Od prve plate koju sam zaradio kao profi vozač kupio sam novi Jaguar XJ6. I neke vozačke rukavice iz Les Lestona. Kako je sjedište momčadi bilo u Njemačkoj, morao sam se preseliti, pa je to bio jedan izuzetno težak period za mene. Nisam znao ni slova njemačkog jezika.

Upoznavanje s Fredom Opertom je bilo presudno za razvoj dalje karijere. Počeo je nastupati po cijelom svijetu u Formuli 2, različitim serijama od Europe, Kanade, Australije, Novog Zelanda, Japana. Samo 1977. godine je odvozio 43 utrke na pet kontinenata.Tek s 29 godina dobio pozivnicu u Formulu 1, u momčad Theodor racinga. U drugom nastupu, na Silverstoneu, po kiši, u utrci koja nije bila dio prvenstva, Keke je pobijedio.U Formulu 1 uveo je gotovo relijaško proklizavanje kroz zavoje i uvijek vozio beskompromisno, što mu je u početku stvaralo probleme jer slabije momčadi nisu mogle pratiti njegov ritam, po dijelovima. Do dolaska u Williams 1982. godine se navozao utrka i utrka. Nije mu bilo važno gdje, kada, koja je serija, kakva je konkurencija. Samo daj da vozi, da se utrkuje...

- Sjećam kako sam došao testirati za Williams. Usput sam rekao Franku: "Znam da je ovo samo test, ali samo za tvoju informaciju, ja sam slobodan vozač". Uskoro sam potpisao ugovor, 250.000 dolara za jednu sezonu. Osim toga, imao sam slobodu dogovaranja vlastitih sponzorskih poslova, pa sam počeo dobro zarađivati.

Naslov prvaka iz ničega

Te, 1982. godine, nitko nije dominirao. Do polovine sezone Keke je imao dva odustajanja, dva druga mjesta, jedno treće, jednu diskvalifikaciju.

- Bilo je svega, od glupog štrajka vozača, diskvalifikacija, bojkota, povlačenja mog suvozača Carlosa Reutemann koji je valjda znao da sam brži vozač od njega, prisjeća se te prve polovine sezone budući prvak. Do trenutka kad su momčadi stigle u Hockenheim Didier Pironi je bio vodeći u ukupnom poretku, Keke tek pet, međutim dok je pokušavao preteći Williamsov bolid Dereka Dalyja, Pironijev Ferrari se zabio u Prostov Renault, pa je Francuz doživio teške lomove. U Austriji je Keke vodio veliku, žestoku borbu s Eliom de Angelisom i na kraju je ostao bez pobjede.

Prve koja će doći 14 dana kasnije u Dijonu, na VN Švicarske. Iza sebe je ostavio Prosta i Laudu, te je u tom trenutku imao tri boda prednosti kao vodeći u odnosu na ozlijeđenog Pironija. Peto mjesto u Las Vegasu je bilo dovoljno. Godinu ranije nije uspio osvojiti niti jedan bod, sljedeće je s jednom postao prvak.

- Sve je bilo nevjerojatno od prve utrke. Ja sam postao prvak, za mnoge sam bio nepoznat. Pa sam počeo raditi i graditi svoj status svjetskog prvaka. Postao sam Flying Finn, leteći Finac.

Povukao se nakon smrti prijatelja

Još tri sezone vozio je za Williams, dogurao do ukupno pet pole positiona i pet pobjeda, da bi karijeru okončao 1986., s 38 godina, vozeći za McLaren. Važnu ulogu u odluci o odlasku odigrala je tragična pogibija dobrog prijatelja, Elia de Angelisa na testiranju Brabhama u Francuskoj.

- Elio je bio sjajan momak, njegovu tragediju na testiranju nikada neću zaboraviti. Nakon nesreće smo bili u bolnici, ja, njegov brat i sestra. Vratio sam se kasnije na stazu, taj dan nisam mogao progovoriti. Odlučio sam da se povučem, u Njemačkoj, a posljednju utrku sam vozio u Australiji. Nikada se nisam plašio, ali kada dođe da posljednja utrka nekako se pojavi strah da bi nešto moglo poći naopako. Na kraju sam odustao i nisam završio svoj nastup u Adelaideu. Keke se povukao s 38 godina uz poruku:

- Ja sam drčni gad i to dobro znam, prerano sam otišao.

Kasnije je radio jedno vrijeme u Peugeotu zajedno s Jeanom Todtom, vozio je DTM, bio mentor Miki Hakkinenu. Jedno vrijeme je pomagao i sinu Nicu koji je također postao svjetski prvaka. I danas je ostao nekompliciran, izravan, svjestan onoga što je postigao, a opet skroman i samozatajan. Novac kojeg nije imao, ali je kasnije zaradio ga nije promijenio. Uvijek spreman pomoći. Leteći Finac, koji je otvorio vrata Hakkinenu, Räikkönenu i na kraju velikim dijelom svom sinu Nicu. Kao prvi.