Ivona Ćavar se sprema za Madrid: Na Svjetskom prvenstvu idem korak dalje

Uz Ivana Klepića koji je nedavno obradovao sportsku javnost Bosne i Hercegovine zlatnom medaljom na Europskom prvenstvu u karateu (Novi Sad), veliki uspjeh je ostvarila i njegova klupska kolegica iz SKK Neretva (Mostar), Ivona Ćavar, osvojivši brončano odličje u kategoriji do 68 kg, piše Dnevni list.

Denitivno sam mogla bolje

Time je postala prva žena iz BiH koja je osvojila dvije medalje s tako dva velika natjecanja kao što su Svjetsko prvenstvo (Linz, 2016.) i Europsko prvenstvo (Novi Sad, 2018.). Za medalju u Novom Sadu je  prvo poražena od Azerbajdžanke Irine Zaretske što ju je poslalo u repasaž, pa je poslije četiri pobjede stigla do bronce koja je u svakom slučaju veliki uspjeh.

Ipak s vremenskim odmakom malo drukčije gleda na osvojeno odličje.

''Definitivno sam mogla bolje, mislim da sam u prvom meču imala mali pad koncentracije. U takvim mečevima je nekad teško držati je. Što više vrijeme odmiče, mislim da sam mogla i zaslužila bolje od bronce. Ali to ćemo stizati već na drugim prvenstvima, govori Ivona Ćavar ističući da je već fokusirana na sljedeće obveze.

''Već sam prolazila sličan osjećaj poslije Svjetskog prvenstva tako da su se dojmovi slegli i gledam prema budućnosti. Idemo dalje. Već se spremam za sljedeće turnire.

Poslije dvije bronce čini se da je na redu i pomak.

''Pokušat ću već ove godine u Madridu na Svjetskom prvenstvu uraditi korak više'', najavljuje Ivona.

Sve je usmjereno k Tokiju

Iza nje su i ranije neki odlični uspjesi poput srebra sa Svjetskog kadetskog prvenstva 2011. godine.

Osim toga Ćavar je i osvajačica balkanskih i mediteranskih medalja, 12 puta državna prvakinja, srebrna sa Svjetskog Kupa u Umagu (2016.), europska sveučilišna prvakinja, sportašica godine Grada Mostara (2015., 2016.), ali i najbolja sportašica BiH (2016.). Ipak prijelaz iz mlađih dobnih kategorija u seniorke je donio problematičan period.

''Najvažnije za moj uspjeh je definitivno Svjetsko prvenstvo, odnosno brončana medalja iz Linza 2016. To mi je dalo “vjetar u leđa”, jer sam prije toga kroz dvije – tri godine pala u neku krizu. Taj uspjeh me podigao na noge i nastavila sam istim putem. To znači da su sad ambicije najviše. Karate je od prije dvije godine postao olimpijski sport, a prvi put će na Olimpijskim igrama biti predstavljen u Tokiju 2020. godine.

Sve je usmjereno k Olimpijskim igrama, ali idem po redu i sljedeći veliki cilj je ipak Svjetsko prvenstvo u Madridu na jesen. Prije toga imamo Premijer ligu u Istanbulu i Mediteranske igre u Tarragoni krajem lipnja. To je i kraj sezone, a potom slijede pripreme za Madrid. Od jeseni će naši najbolji karataši na kvalifikacijskim turnirima krenuti skupljati i bodove za OI u Tokiju.

''Realno imamo tri do četiri kandidata za Olimpijske igre, a očekujem da bi ih mogli imati jedno ili dvoje u Tokiju. Mislim da je toliko realno'', smatra Ivona Ćavar.

Krenula sam po uzoru na brata

Ivona je Mostarka rođena u Splitu (19. listopada 1995.) i već 13 godina se bavi karateom.

''Krenula sam po uzoru na starijeg brata Matea koji je također bio karataš. Tako da sam uz njega zavolila taj sport i nastavila njegovim stopama. Sve vrijeme sam trenirala u SKK Neretva gdje su uvjeti manje – više solidni, ali definitivno se dobro radi, i to najbolje pokazuju rezultati''.

Gore su ozljede na treningu

Karate je borilački sport u kome natjecatelji zadaju udarce koji ne smiju dotaknuti tijelo protivnika. Da bi se ti fiktivni udarci izvježbali potrebno je puno treninga i grešaka…

''Jako često se dogodi da nekoga pogodiš. Gore su ozljede uvijek na treningu nego na natjecanjima. Većina tih ozljeda dolazi u tom pripremnom periodu, na natjecanjima manje – više. Ipak se na natjecanjima više radi na kontroli, oprezu, jer je bitniji rezultat.

O usklađivanju obveza

Jako teško uspijevam uskladiti obveze, ali pošto sam ambiciozna ipak nekako ide. Navikla sam se na sve to, već sam pri kraju i s fakultetom (studij Kineziologije). A kad god uspijem uhvatiti vremena ne propuštam se opustiti i izići s društvom.

O tome što joj najteže pada

Lakše je otići na natjecanje i boriti se, nego trenirati za njega. Daleko najgori i najteži mi je taj pripremni period s velikom količinom treninga koji nosi sa sobom i manjak vremena za druge stvari. To je najteže i s psihološkog i fizičkog stajališta.

O profesionalizmu kod nas

Profesionalizam u karateu kod nas i u svijetu je različit pojam. Profesionalizam nam je omogućen samo u nekoj mjeri. Kako je karate uvršten u olimpijski sport, sve više se ipak ide k tome. U biti, mi treniramo kao profesionalci, ali sve ostalo je na amaterskom nivou.

O karateu izvan dvorane

Nisam koristila svoje karate vještine van dvorane. Bit karatea je baš da se izbjegnu takve situacije i da se pokuša smiriti na bilo koji način. Došla sam u par neugodnih situacija, ali naravno, sve se to sanira razgovorom.