Franjo Lovrić: Na početku nismo znali što nas očekuje pa nismo ni imali nekih strahova

Priča je počela 2017. godine. Za sve je to bila poprilična nepoznanica. Čak i za same organizatore. Jedna takva utrka u Mostaru. Od prvog trenutka ili bolje rečeno od službene najave ljudi su počeli da se interesiraju, raspituju, gdje, što, kako?

Kako Grad Mostar tad nije imao Gradsko vijeće teško je bilo dobiti sve potrebne dozvole i proći sav protokol potreban za organizaciju događaja koji podrazumijeva zatvaranje nekih ulica na par sati.

Pregovori s gradom, definiranje trase s Policijskom postajom Mostar, ishođenje dozvola od MUP-a, potraga za popriličnim brojem volontera (200) koji brinu za sigurnost trase, pregovori sa sponzorima samo su bili neki od izazova s kojima se ekipa ljudi koji su krenuli u nešto sasvim novo u gradu Mostaru, suočila.

Bio je 9. travnja. I bilo je poprilično toplo. Što se naravno odrazilo na rezultate. Start utrke je bio u Vojnu, dionica polumaratona duga 21 kilometar. Koordinator Prvog Mostar polumaratona je bio prof.dr.sc. Žarko Bilić. Ruta je dijelom mijenjana. Prvobitna zamisao organizatora je bila da sudionici polumaratona trče preko nekoliko mostova (most 'Hasana Brkića', Lučki most, most Musala - Titov most, i Carinski most), ali brojni radovi po mostarskim ulicama natjerali organizatore da pristupe izmjeni trase.

Dan prije jubilarnog desetog izdanja, s predsjednikom organizacijskog odbora nečega što je danas izraslo u Mostar Run Weekend, Franjom Lovrićem, za Bljesak.info "premotali" smo film na početak. Od ideje:

"Ideja za organizaciju se rodila osnutkom neformalne trkačke grupe Mostar Runners u kojoj je tada bila okupljena tek šačica zaljubljenika u trčanje. Prijelomni trenutak je bila utrka Dubrovačkog polumaratona na kojoj sam sudjelovao i koja mi je bila poticaj za našu trkačku priču", reći će na početku Franjo.

U tom trenutku prvi put organizirate jedan takav događaj. Je li postajao određeni strah, bojaznost, u kojem pravcu to može otići? Može li se nešto nepredviđeno dogoditi?

"U početku nam je najteže bilo razbiti predrasude lokalne zajednice o trčanju. Što se tiče same organizacije nismo znali što nas očekuje pa nismo ni imali nekih strahova. Rekao bih da nas je tad pratila luda sreća ali i fanatični entuzijazam koji je zakotrljao cijelu priču".

Jeste li mogli očekivati da će sve izrasti u nešto ovako veliko, što imamo danas?

"Zaista nismo imali nikakva očekivanja prvih pet godina organizacije jer smo se borili da preživimo u organizacijskom, logističkom i financijskom smislu. Tako da nam je svako novo izdanje bilo uspjeh samo za sebe. Nakon pet godina stvari su se počele slagati i sav onaj rad je primijećen kako od trkača, tako i od lokalne zajednice ali i sponzora. To nam je omogućilo  nastaviti u istom smjeru i dovelo nas do ovoga da smo zadnjih pet godina najbrojnija trkačka manifestacija u Bosni i Hercegovini na što smo posebno ponosni", reći će danas Franjo Lovrić.

Start Mostarskog polumaratona, na kojem je sudjelovalo 444 natjecatelja iz 16 zemalja svijeta, bio je na mostu u Vojnu, uzvodno od centra grada, dok je cilj utrke bio ispred tržnog centra Mepas Mall. Dionica polumaratonske utrke bila je duga 21.097 kilometara.

Dionica koja će kroz godine postati prepoznatljiva uz određene izmjene. Zanimljivo, samo se prvi put u Mostaru trčalo u nedjelju, svake naredne godine subota je bila rezervirana za možemo reći jedan od onih posebno zanimljivih polumaratona u svijetu trčanja, ako hoćete i atletike.

Ante Živković iz Metkovića je bio pobjednik, u vremenu 1:14.32. Drugo mjesto osvojio je Alija Imamović iz Sarajeva (1:17.35), dok je trećeplasirani bio Vinko Sliško iz Tomislavgrada (1:17.56). Živković je većim dijelom trčao potpuno sam, odvojivši se od drugoplasiranog Alije Imamovića iz Sarajeva već oko šestog kilometra. Poslije utrke pobjednik je bio posebno sretan jer je studirao u Mostaru.

"Pobjeda je uvijek draga, posebno ako se ostvari u Mostaru, na prvom polumaratonu organiziranom ovdje. Teško je trčati sam, a vrijeme isto nije bilo idealno, ipak kad se odvojiš na vrhu trku možeš kontrolirati na pravi način", rekao je tada Živković poslije ulaska u cilj.

U konkurenciji atletičarki, kao prva pobjednica je upisana Marija Vrajić Trošić iz Zagreba koja je godinu dana ranije trčala maraton u Riju na Olimpijskim igrama. Njeno vrijeme je bilo 1:28.09. Druga je ciljem prošla Katarina Kokan (1:33.35), dok je kao treća završila tada Dijana Manđeralo (1:34.30).