Od rođendanske zabave do povijesti: Kako je tinejdžerica iz BiH osvojila svijet konjičkog sporta
Ema Emina Nefić ispisala je povijest bosanskohercegovačkog sporta postavši prva natjecateljica iz Bosne i Hercegovine koja se kvalificirala na Europsko prvenstvo u dresurnom jahanju za juniore.
Sa samo 17 godina, krajem srpnja ove godine, predstavljat će Bosnu i Hercegovinu u francuskom Le Mansu među najboljim mladim jahačima Europe.
Njezin sportski uspjeh rezultat je dugogodišnjeg truda, svakodnevnog rada, odricanja i ljubavi prema konjima, koja je započela još u djetinjstvu.
Prvi susret s konjima imala je s pet godina na rođendanskoj zabavi prijatelja u Pegasos Centru u Sarajevu, gdje je otkrila ljubav koja će kasnije oblikovati njezin životni put. Iako su joj tada konji djelovali ogromno i pomalo zastrašujuće, vrlo brzo je osjetila njihovu plemenitost i razvila duboku povezanost koja traje do danas.
Godine rada iza nekoliko minuta nastupa
Ema trenira u Njemačkoj, pod stručnim vodstvom renomirane trenerice Renate Dahmen, koja je poznata po radu s mladim talentima. Svojim uspjehom pomiče granice domaćeg sporta i otvara vrata novim generacijama ljubitelja jahanja u Bosni i Hercegovini.
Dresurno jahanje, jedna od najzahtjevnijih i najpreciznijih disciplina konjičkog sporta, ujedno je i olimpijska disciplina u kojoj se žene i muškarci natječu ravnopravno.
Riječ je o sportu i umjetnosti koji zahtijevaju izuzetnu disciplinu, međusobno povjerenje i posvećenost. Jahač i konj zajedno izvode precizne figure u hodu, kasu i galopu, a da bi svaki pokret izgledao prirodno i besprijekorno, potrebno je uložiti godine treninga.
Dan počinje u šest, završava u večernjim satima
Pripreme za velika natjecanja uključuju višesatne treninge pet dana u tjednu, često s više konja dnevno. Uoči natjecanja, Ema i njezin tim putuju na lokaciju dan ili dva ranije, gdje se konji podvrgavaju veterinarskoj kontroli i smještaju u posebne bokseve.
Dani na natjecanjima počinju već u šest sati ujutro i uključuju hranjenje i čišćenje konja, treninge, ispašu i pripreme za nastup, a završavaju kasno navečer.
Unatoč naporima i izazovima, najveća motivacija joj je ljubav prema konjima i osjećaj postignuća kada nadmaši samu sebe. Svjesna je kako mnogi vide samo nekoliko minuta nastupa, ali ne i godine rada koje stoje iza svakog uspješnog trenutka.
Mladima u Bosni i Hercegovini koji smatraju da su njihovi snovi preveliki za prilike koje ih okružuju poručuje da nema sna koji je nedostižan ako vjeruju u sebe i ako su spremni svakodnevno raditi za njegovo ostvarenje.
Prema njezinim riječima, upravo u trenucima kada je najteže i kada nitko drugi ne vjeruje, rađa se istinska snaga.
