Puno toga se izdogađalo u posljednje dvije godine najboljem bosanskohercegovačkom boksaču, Damiru Belji (33), jedinom čovjeku u ovom sportu iz BiH koji je stigao do naslova europskog prvaka po WBO verziji kad je u ožujku 2015. godine savladao Nijemca Maika Kurzweila.

Beljo se približio svom snu i borbi za svjetskog prvaka u teškoj kategoriji (90,7kg), ali je onda uslijedila prometna nezgoda, ozljeda šake, ruptura bicepsa… pa je u prethodne dvije godine imao samo dva meča.

Ozljeda na ozljedu

I tako je zadržao maksimalni skor u pro boksu: 24 meča, 24 pobjede, od toga 20 nokauta.

''Imao sam puno pehova, redale su se ozljeda na ozljedu. Kad sam se trebao boriti za svjetskog prvaka, udarilo me auto. Dogodilo se puno toga lošeg, ali hvala Bogu koji zna zašto je moralo tako biti. Bio sam daleko najbolje rangiran boksač iz regije. Ipak i dalje jako dobro kotiram u svijetu pro boksa tako da ću s jednom ili dvije pobjede opet biti lansiran tamo gdje sam bio'', govori Damir Beljo u razgovoru za Dnevni list pripremajući se za meč protiv Nijemca Lukasa Paszkowskyja koji ga očekuje 8. rujna u zagrebačkoj Areni.

''Bit ću jedna od glavnih predborbi Filipu Hrgoviću, možda i za WBC internacionalnu titulu. WBC je uz WBO, gdje sam ja bio prvak Europe, plus IBF i WBA, među jedine četiri organizacije koje vrijede. Deset stepenica ispod je IBO, a ovo sve drugo je šuplja priča'', kaže Beljo.

Nastupio sam nesportski

Ove godine, i to u veljači, je boksao posljednji put savladavši Gruzijca Mindia Nozadzea. Iako se činilo da je meč poslužio dijelom za povratak, sam boksač smatra da je bio prilično nevažan za njegovu karijeru.

''Iskreno bio je to meč ni za što, s malo slabijim protivnikom. Na tom sam meču nastupio i pomalo nesportski. Meni su dali razrađene rukavice, skoro kao za MMA rukavice. On je imao nove rukavice, a to puno znači. Krenuo sam agresivno, udario ga u potiljak, čak jednom i poslije stopa suca jer sam mislio da ako meč ode u sljedeće runde mogu izgubiti od slabo rangiranog borca (pobijedio je nokautom u prvoj rundi, op.a.). Ali kad ste domaćin praktički vam je sve dozvoljeno i događaju se i takve stvari u pro boksu (Dusseldorf je Belji praktički domaći teren, op.a.). Žao mi je što sam i ja bio dio takvog showa, ali moj protivnik nije imao nikakve šanse. Da je bila obrnuta situacija, tko zna kako bi završilo'', priča Beljo za Dnevni list.

Očekuje da je za njegovu karijeru meč u Zagrebu u stvari pravi povratak. Kao protivnici su u igri Amerikanac Dennis Morris i Nijemac Lukas Paszkowsky.

''Menadžeri će odlučiti, moje je da se maksimalno spremim bez obzira na protivnika. Nadam se da će biti puno mojih navijača, ali i inače da će biti dobro popunjena Arena. Ako pobijedim, 5. listopada idem u Las Vegas. Neću otkrivati još detalje, ali nadam se da se ništa neće izjaloviti, samo da ne bude novih ozljeda i da mi Bog da snage da izdržim ove pripreme''. Cilj da dođe do borbe za svjetskog prvaka i pored svih nedaća – nije ugašen.

Naknadno je Beljo objavio da će u Areni boksati protiv Paszkowskyja.

''Došao sam na korak od toga i mislim da ponovno mogu. Da sam tip kojem je važna samo korist, boksao bih svakako taj meč, ali sam odustao jer smatram da me boks ne zaslužuje u takvom stanju.

Nisam se mogao dovoljno zički spremiti poslije ozljede. Ako bude sreće i sve se posloži, mislim da vrlo brzo mogu doći opet u tu poziciju. S jednom ili dvije pobjede mislim da se mogu vratiti na nivo gdje sam bio. Nema smisla trenirati i boksati ako ćeš stalno boksati s lošim protivnicima'', zaključio je Damir Beljo u razgovoru za Dnevni list.

Borci se kite titulama koje ne vrijede

Beljo je u lipnju dobio nagradu od Saveza profesionalnog boksa BiH za najboljeg boksača u 2017. godini. Tad je posebno istaknuo lošepojave u ovom sportu protiv kojih se želi boriti.

''Drago mi je da je Savez profesionalnog boksa vode ljudi koji su iz boksa, i prepoznali su to da se kod nas događa da se borci kite raznoraznim titulama koje ne vrijede. Iako sam odradio jedan meč i to protiv ne tako kvalitetnog protivnika dobio sam nagradu. Uvijek sam bio pobornik amaterskog/olimpijskog boksa jer tu borci dođu do izražaja. Prvo čovjek mora biti ne samo prvak u svojoj zemlji, nego gazda u svojoj zemlji, ukoliko želi vani veće rezultate. Međutim kod nas ljudi ne budu ni prvaci države, a promiču se preko medija lažnim informacijama, a što loše utječe na čitav sport. To nije fer prema mladim i talentiranim borcima koji trebaju doći na scenu. Mi svi u boksu znamo koliko tko vrijedi pa se ponekad i sprdamo s nekim kolegama zbog stvari koje govore u medijima. Donekle ih mogu shvatiti s obzirom na to koliko mali novac se tu vrti, a svi trebaju sponzore za svoj rad i trud.

Psihički nesalomiv

Borba s Gruzijcem Mindiom Nozadzeom bi nekome poslužila kao psihološki dobar temelj za povratak na scenu. Na tom planu Beljo međutim nije ni imao problema.

''Mislim da mi je to najveći dar što mi je Bog dao, moja psiha. Mislim da sam tu šampion svijeta. Dok sam bio u olimpijskom boksu i borio se s prvacima svijeta, uvijek sam vjerovao da ću pobijediti. Događalo se da dobijem strašnog degeneka, ali ni to, ni sve ove ozljede, me nisu psihički slomili.

Krećem u jači režim priprema

Poslije silnih problema sa zdravljem i ozljedama, konačno hvata pravu formu za borbe koje ga očekuju u rujnu i listopadu.

''Sad sam dobro, iako iscrpljen treningom. Jedan tjedan treniram dva puta na dan, drugi jednom, još uvijek idem na terapije. Tijelo još ne može podnijeti puni trening i takvo opterećenje. Ali već od ovog tjedna krećem u jači režim priprema'', kazao je Beljo na koncu razgovara za Dnevni list.