Neporaženi prvak, trenirao s Bruce Leejem, Chuck Norris je bio faca

"Delta Force", "Zakon Šutnje", "Nestali u akciji", "Vatreni šetač", "Oko za oko", "Oktagon", "Na zmajevom putu", "Invazija na Ameriku". Samo su neki od filmova koji su bili na uobičajenom repertoaru u drugoj polovini osamdesetih, u vrijeme kada su VHS rekorderi i kazete bile naša svakodnevica. Filmovi u kojima se proslavio Chuck Norris. Parirajući Arnoldu Schwarzeneggeru, Sylvesteru Stalloneu ili nadolazećem gospodinu u sakou Stevenu Seagalu.

Filmovi su bili akcijski, gledajući iz današnje perspektive nestvarni, ali opet možda neki neće složiti, nisu bila ništa drugačiji od ovih današnjih koji izgledaju tako da još samo fali da Mickey Mouse postane agent FIB-aja. Nažalost vremena su takva, sve ono što je nekada imalo svoju vrijednost, danas je često predmet zaj......e, podcjenjivanja, omalovažavanja.

Filmska karijera ništa od lošija od nekih drugih zvijezda 

Filmska karijera Chucka Norrisa nije bila ništa lošija od nekih drugih faca tog vremena pa i kasnije. Iako je Norris iz tko zna kojeg razloga postao primjer upravo za nešto tako. Ali valjda je to tako s ovim novim generacijama. Međutim, za razliku od velike većine, ono što je Chuck nudio u obračunu s negativcima, majstorima borilačkih sportovima Bruce Leejom i još nekim nije bila posljedica nečeg izmišljenog, nestvarnog, nemogućeg.

Pravi borac, pravi sportaš

Chuck je imao fenomenalnu sportsku karijeru, kao malo koji glumac. On je svoje naslijeđe izgradio na ekstremnoj disciplini, sjajnom radu, treninzima, bio je pionir u širenju popularizacije američkog karatea i drugih oblika borilačkih vještina. Njegov otac je bio alkoholičar, njegov brat Clyde poginuo je tijekom borbenih djelovanja u Vijetnamskom ratu 1970. godine, pa zato onda ne čudi što je Chuck završio kao vojnik u zračnoj bazi Osan u Južnoj Koreji, u jeku hladnoratovskih napetosti.

Upravo je ondje, od svojih suboraca dobio nadimak "Chuck", koji će kasnije postati globalno prepoznatljiv brend. Međutim, ono što je puno važnije, u toj bazi se Chuck susreo s istočnjačkim borilačkim vještinama. U početku se Norris prvenstveno fokusirao na džudo i pridružio se džudo timu zračne baze Osan. Norris je brzo postao majstor u umjetnosti agresivnog bacanja ljudi na zemlju, ali je tijekom treninga zadobio ozljedu ramena.

Privremeni zastoj natjerao je Norrisa da pređe na Tang Soo Do, još jedan oblik borilačkih vještina sličan Taekwondou i Karateu. Tokom 13 mjeseci koje je služio u Južnoj Koreji, Norris je svoje slobodno vrijeme provodio trenirajući borilačke vještine, a do povratka kući već je imao crni pojas u Tang Soo Dou i smeđi pojas u džudou. Norris je kratko bio stacioniran u Kaliforniji u zračnoj bazi March Reserve nakon boravka u Južnoj Koreji, a 1962. godine je časno otpušten s činom pilota prve klase.

Postao prvak, otišao neporažen

Nakon što je definitivno skinuo uniformu, počeo je raditi kao instruktor karatea, otvarao je jednu za drugom školu, bilo ih je vrlo brzo skoro tridesetak. Dobrim dijelom polaznici njegovih škola su bile poznate zvijezde, iz svijeta filma, muzike, Steve McQueen, Bob Barker, Priscilla Presley te Donnie i Marie Osmond.

Nakon prvih rezultatskih neuspjeha, Chuck je krenuo. Deseti poraz u karijeri u ranoj fazi 1968. godine bio je njegov posljednji. Norris je 1968. osvojio prvu titulu svjetskog profesionalnog prvaka u karateu u srednjoj kategoriji, koju je branio šest godina zaredom do umirovljenja 1974. Otišao je kao neporaženi prvak. Između ostalog u tom periodu Chuck Norris pobjeđuje Skippera Mullinsa, svog velikog rivala Joea Lewisa, 1967. godine.

Zaradio tisuću dolara, slomili mu vilicu 

Norrisova takmičarska karijera dostigla je vrhunac u istoj zgradi u kojoj su se održavali najveći bokserski mečevi dvadesetog stoljeća. U lipnju 1967. osvojio je titulu Velikog prvaka na S. Henry Cho's All-American Karate Championshipu u Madison Square Gardenu, pobijedivši Joea Lewisa jednim bočnim udarcem - jedinim osvojenim poenom u finalu. U emisiji The Dick Cavett Show , Norris se prisjetio financijske realnosti:

"Znate li koliko sam dobio za svoju prvu svjetsku titulu? Borio sam se ovdje u New Yorku u Madison Square Gardenu. Osvojio sam titulu svjetskog prvaka. Dobio sam tisuću dolara. Osim toga, imao sam slomljenu vilicu, što me koštalo više od tisuću dolara da je popravim".

Bruce Lee je nešto naučio od Chucka

Na Prvenstvu SAD-a 1968. godine, koje je organizirao Allen Steen u Dallasu, Norris je stigao do finala i pobijedio Freda Wrena, sa slomljenim nosom. Tu bili i žestoki okršaji protiv Stevea Muhammada, Louieja Delgada, Al Dacascosa, Franka Duxa. Da, onog Franka Duxa, borca ​​čiji je život inspirirao Jean-Claudea Van Dammea za film "Krvavi sport".

Sedamdesetih su Chuck Norris i Bruce Lee zajedno trenirali, radili na određenim tehnikama. Norris je Leeja naučio kako udarati nogama iznad razine struka - do tada se Lee usredotočio na niže udarce nogama u stilu Wing Chuna. Zauzvrat, Bruce Lee je Chucka naučio poznatu tehniku ​​"ljepljivih ruku".

Norris će kasnije u svojoj knjizi "Tajna unutarnje snage" napisati da je Bruce Lee bio najteži, najbrži i najumorniji protivnik s kojim je ikada sparingirao u životu.

Na Zmajevom putu

Prihvatio je poziv da utjelovi lik glavnog negativca, hladnokrvnog i neumoljivog američkog majstora borilačkih vještina po imenu Colt, u filmu na "Na zmajevom putu". Njih okršaj kod Koloseuma ostaje jedna od najslavnijih scena borilačkih vještina ikada snimljenih.

"U to vrijeme sam držao svjetsku titulu i u šali sam rekao Bruceu: 'Pa, tko pobjeđuje, Bruce?'"

"I on kaže: 'Pobjeđujem, ja sam zvijezda ovog filma'. Ja kažem: 'Oh, razumijem, želiš pobijediti svjetskog prvaka?' A on kaže: 'Ne, ne želim, želim ubiti svjetskog prvaka'."

S vremenom je Chuck proučavajući tuđe stilove, uzeo je svoju čvrstu bazu korejskog Tang Soo Doa i majstorski je "začinio" onim najefikasnijim iz japanskog Shōtōkana, izraelske Krav Mage te brazilskog Jiu-Jitsua. Tako je 1990. godine rođen opaki hibrid danas poznat kao Chuck Norris System (nekada Chun Kuk Do, odnosno "Univerzalni put"). Ukratko, Chuck je uzeo najbolje od najboljeg. Još ranije, 1974. godine je zaključio svoju sportsku karijeru.

Mlađi ga pamte kao Walkera, teksaškog rendžera, koji je usporedo glumeći pisao knjige. Prvo je 1975. izbacio Winning Tournament Karate, priručnik u kojem je prenio tajne svog nepobjedivog stila, a zatim je 1983. uslijedila fitness biblija Toughen Up!.

Konzervativac

Stigao se ubaciti i u političke vode kao dugogodišnji kolumnist portala WorldNetDaily. Forsirao je priču o nošenje oružja, vjerskim slobodama i tradicionalnim obiteljskim vrijednostima pred naletima modernog doba. Osnovao je i organizaciju Kickstart Kids čiji je cilj bio zaštititi, educirati i osnažiti djecu iz najugroženijih slojeva društva. Ne tako davno je slaveći svoj 86. rođendan na havajskom otoku Kauai poslao poruku uz snimku boksačkog treninga: "Ja ne starim, ja prelazim na višu razinu." Par dana kasnije je završio u bolnici. U kojoj je preminuo.

I koliko god nekima čudno zvučalo. Jeste, Chuck Norris je usprkos svemu bio faca. U vrijeme kada nije bilo društvenih mreža, novih tehnologija, kada su filmovi u kojima je glumio Norris, bili nešto drugo u odnosu na ove danas, kad su borilački sportovi bili nešto drugo.