Biciklisti iz cijele BiH obišli Treskavicu i Zelengoru

Projekt ''Biking&Heritage'' realizira Udruženje brdskih biciklista (MTBA) iz Mostara i Sarajeva, KPL ''Vlasenica'' i BK ''Mostar'' u suradnji sa lokalnim biciklistima, a financijski pomaže Veleposlanstvo SAD u BiH. Projekt je u potpunosti zaživio i već je postao izuzetno popularan. Tomu je potvrda i vožnja koju su biciklisti proteklog vikenda vozili preko Treskavice i Zelengore.

Tehničke reference kažu kako je ovo već tura za kondicijski spremnije bicikliste, jer svojom dužinom od 67 kilometara, i usponom od preko 1000 visinskih metara, spada u red srednje zahtjevnih tura. Međutim, u ovom slučaju to je manje bitno. Organizatorima je važnije što su se opet okupili mladi iz raznih krajeva BiH, družili, upoznali sa ljepotama BiH i poslušali predavanje iz povijesti, te uživo vidjeli kako je nekad, prije više stoljeća izgledao život na ovim prostorima.

''Sama vožnja je bila za poželjeti. Prvo smo imali lagani uspon ka obroncima Treskavice i prvoj nekropoli u mjestu Gvozno. Preko osamdeset kamenih spomenika leže razbacani na prekrasnoj, tek pokošenoj livadi, a na čak četrnaest njih vidljivi su reljefni ukrasi. Vidjeli smo tu bosansku aždahu, scenu iz lova, razne životinje i biljke, a svi oni nam govore o životu naših predaka'', pišu oduševljeni biciklisti.

Zijad Halilović, suradnik za arheologiju iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, održao je poučno predavanje.  

Biciklisti su posjetili Kalinovik, nakon čega su nastavili dalje prema Zelengori. Biciklisti pišu kako ih je na Zelengori vodom počastio Milan.

''Naime, u ovom dijelu Zelengore nema baš česmi i izvora kraj puta, tako da je voda dragocjena. No, Milanu nije bilo teško puniti naše posude i bidone i tako nas spasiti do kraja ture'', pišu biciklisti.

Nakon prilično teškog uspona izašli smo na prekrasne proplanke Zelengore, valovitu visoravan uokvirenu planinskim vrhovima. Na jednom takvom brijegu je nekropola stećaka, zvana Čengića bara, ovaj put lijepo očuvanih, pišu biciklisti.

Dodaju kako se bogatstvo trave i raznih bilja osjeti na svakom koraku. Kažu kako je na obližnjoj napuštenoj farmi nekada boravilo 6000 ovaca, i radilo preko 60 ljudi. Danas ovo područje djeluje napušteno. Kakva šteta. Isto kao što je šteta što mnogi i ne znaju za Kladopoljsko jezero.

BIciklistima nije bilo teško produžiti još koji kilometar kako bi vidjeli ovaj biser prirode. Nestvarno lijepo, mirno, uokvireno masivom koji na trenutke podsjeća na Dolomite, leži Kladopoljsko jezero.

Povratak od jezera je spektakularan. Spust kroz šumu, potom travnatim livadama ... kao vožnja sportskog automobila najboljom cestom. 

Na kraju, osvježenje u Kalinoviku, pozdravi, obećanja kako ćemo jedni drugima poslati fotografije kojih je nastalo bezbroj, sretna lica i osmijesi. Naravno, i pitanje: ''Kada je sljedeća tura?'', pišu oduševljeni biciklisti.

Na kraju su se zahvalili Miloviju Sladoju koji je pružio gostoprimstvo svim biciliklistima.