Biciklista sve više, staza ni za lijeka!

Dolaskom ljepšeg vremena, mostarske gradske ulice i nogostupi sve su napučeniji brojnim biciklistima. Mostar je sredina u kojoj klima dozvoljava da se većinu godine može korisiti bicikl, ali kuda se biciklisti mogu kretati?

Nepostojanje označenih biciklističkih traka, kao ni posebnih staza, stvara dodatnu gužvu u prometu, ugrožava same bicikliste ali i sve druge sudionike u prometu.

Kako doznajemo iz PU Mostar, tijekom prošle godine šest biciklista je sudjelovalo u prometnim nezgodama, od toga je pet prošlo s lakšim ozljedama, a jedan s materijalnom štetom. Od početka ove godine na području grada zabilježene su 2 nezgode s lakšim ozljedama i jedna s materijalnom štetom.

Broj nezgoda na sreću nije značajan, ali to ne znači da nema rizika, naprotiv.

Ocrtavanje biciklističkih traka uvelike bi olakšalo kretanje prometa, te smanjilo rizik od mogućih nezgoda.

Kako nam je rekao Samir Šehović iz Sportsko ekološkog kluba Zelena glava, koje već godinama organizira biciklijade ulicama grada kako bi bar na jedan dan upozorili na problem zaštite okoliša, već odavno je od više gradskih službi traženo obilježavanje biciklističkih staza u Mostaru. Otprilike prije godinu dana dobili su uvjeravanja kako će se obilježiti biciklističke staze od Mostara prema Buni, te od Mostara prema Blagaju.

Nažalost, do danas od toga nema ništa.

Dražen Vrljić iz Odjela za urbanizam, kazao je za Bljesak.info kako je ovaj odjel jedan od nadležnih za potencijalnu izgradnju biciklističkih staza, no na istu utječe i drugi niz faktora, poput političkih okolnosti. Naime, ovom problemu pozornost bi trebalo posvetiti najprije Gradsko vijeće, a zatim i Zavod za prostorno uređenje.

Osim na trim stazi, i sam Vrljić priznaje, biciklisti u Mostaru nemaju adekvatne staze za kretanje.

- S druge strane, naše prometnice pogodne su za izgradnju staza samo na pojedinim njihovim dijelovima, ali postoji mogućnost izgradnje i na nogostupima koji imaju dovoljno prostora, kaže Vrljić.

Biciklisti neopreznim ponašanjem mogu ugroziti promet, ali i oni mogu biti ugroženi u prometu, što je češći slučaj. Pješaci su ugroženi od biciklista jednako kao i biciklisti od automobila.

Jedan od problema, po Vrljićevom mišljenju je, što i sami biciklisti ne poznaju i ne poštuju promet u gradu, a policija nedovoljno izvršava dužnost jer ne provjerava same bicikliste.

Tako ponovno ostajemo u, za mostarske bicikliste, slijepoj ulici.

S početkom naplate parkinga, građani će početi koristiti druge vidove prijevoza, kao što su javni prijevoz, ali i bicikli bi mogi postati prijevozno sredstvo od velikog značaja, pa se grad treba pobrinuti za ovo pitanje.

Brojni gradovi osiguravaju za bicikliste različitu infrastrukturu koja im olakšava vožnju: odvojene biciklističke staze, posebna mjesta za odlaganje bicikala, dijelove grada u koje je moguće doći isključivo biciklom ili pješice, osim u Mostaru.

Mostarski čelnici se uvelike ugledaju na razvijenije gradove, glede parkinga, tržnih centara i standarda života, planira li se poduzeti išta i po ovome pitanju?