Zinedine Zidane: Od siromašnog alžirskog dječaka do najboljeg francuskog igrača

Legendarni nogometaš i trener Zinedine Zidane rođen je na današnji dan prije pola stoljeća.

Punim imenom Zinedine Yazid Zidane rođen je 23. lipnja 1972. godine u Marseilleu. Otac Smail i majka Malika alžirskog su porijekla. Odrastao je u četvrti koja je bila prepuna kriminala, nezaposlenosti i s visokom stopom samoubojstava.

Zizou ima i tri brata Madjida, Farida i Noureddinea te sestru Lilu. Živjeli su u malenom stanu tako nisu svi ni mogli sjediti za stolom za vrijeme ručka. Svo to siromaštvo i neimaštinu Zinedine je želio prekinuti.

"Teško je to objasniti, ali morao sam svakodnevno intenzivno igrati i trenirati kako bi i u svakoj utakmici bio na najboljoj razini. Ta želja da se nikad ne prestanem boriti nešto je što sam naučio u mjestu u kojem sam odrastao", rekao je Zidane u jednom intervjuu.

No, juriti za loptom po svojoj sambenoj četvrti obično ne daje previše nade za uspjeh za jednog malenog migranta. Ipak, uspio je i svima postao primjer. Dok je drugoj djeci nogomet bio način kako da potroše vrijeme, Zizou je kroz njega htio pobjeći od siromaštva.

Prijavio se nakon toga u klub Saint-Henri 1981. godine. Bio je jedini alžirski imigrant koji je tamo igrao pa je često bio meta rasizma. Suigrači, ali i protivnici rugali su mu se zbog njegovih korijena. Oglušio se na napade i 1983. godine prešao je u Septèmes-les-Vallons. S 14 godina odigrao je prvu sezonu u juniorskoj ligi, gdje je zapao za oko Cannesovom skautu Jeanu Varraudu.

Zidane je otišao na šest tjedana probe, te je nakon toga još četiri godine proveo u Cannesu. Tamo je postao i profesionalac. Svoju prvu utakmicu u francuskoj Liguei 1 odigrao je sa 17 godina, a svoj je prvi gol zabio 8. veljače 1991. kad mu je klupski predsjednik za nagradu darovao auto. Zizou je sve podredio nogometu.

"Nisam išao van po barovima i opijao se. Pio sam vodu i pazio na sebe. Gledao sam da budem odmoran i spreman", prisjetio se početka profesionalne karijere.

U prvoj sezoni u Cannesu nastupao je i u Kupu UEFA. U sezoni 1992./93. prešao je u Bordeaux, s njim je 1995. osvojio Intertoto kup, te je igrao u finalu Kupa UEFA 1996. godine. Igrao je zajedno s Bixenteom Lizerazuom i Christophom Dugarryem te je taj trojac postao zaštitni znak kako Bordeauxa, tako i Francuske nogometne reprezentacije 1998.

U redove Juventusa prešao je 1996. godine, a godinu dana nakon osvojio je Scudetto i Interkontinentalni kup. Igrao je i dva puta u finalu Lige prvaka. U Juventusu je uživao jer poznato je da mu je kao djetetu najdraži talijanski klub bio baš Juventus.

Kada je riječ o Španjolskoj, obožavao je Barcelonu, ali je 2001. potpisao ugovor s Real Madridom uz odštetu od čak 76 milijuna eura što je svojedobno bio rekordan iznos.

U kraljevskoj je momčadi napravio dar-mar. Osvojio je španjolski i europski Superkup, 2003. je proglašen Fifinim najboljim igračem te je tako, nakon Ronalda, postao drugi igrač koji je ovu prestižnu nagradu osvojio tri puta.

Dana 7. svibnja 2006., Zidane je protiv Villarreala na stadionu Santiago Bernabéu odigrao svoju posljednju utakmicu za Real Madrid.

Na svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. Zidane je postigao tri gola od kojih dva u finalu protiv Brazila kojeg je Francuska pobijedila s 3:0 te tako osvojila svoj prvi naslov svjetskog prvaka.

Na Euru 2000. Zidane je bio ključni igrač Francuske gdje je odličnim igrama i presudnim golovima pomogao svojoj reprezentaciji da dođe do naslova prvaka. Francuska je tako, pobijedivši u finalu Italiju, postala prva reprezentacija nakon Zapadne Njemačke 1974. koja je istovremeno bila i svjetski i europski prvak.

No, sjajni Francuz ostao je obilježen zbog onog što je napravio na SP-u 2006. godine. Naime, iako Francuzi nisu bili favorit, dogurali su do finala gdje ih je čekala Italija. Poveli su golom iz jedanaesterca Zidanea. Međutim, do kraja regularnog dijela, Italija je izjednačila na 1:1, a Zidane je u 110. minuti produžetaka zaradio isključenje nakon što je udario glavom Marca Materazzija koji ga je uvrijedio.

Francuska je finale izgubila nakon izvođenja kaznenih udaraca, a Zidane je dobio Zlatnu loptu za najboljeg igrača turnira. Tako je Zizou postao poseban jer dok se svi drugi igrači nastoje čuvati i pokazati u najboljem svjetlu na svjetskoj smotri, on je u bilježnici sudaca bio upisan čak šest puta.

Zanimljivo je da je tijekom cijele svoje karijere Zinedine Zidane dobio ukupno 16 crvenih kartona. Iako sada izgleda kao najsmireniji čovjek na svijetu, imao je kratak fitilj i lako se znao razljutiti.

U siječnju 2016. godine postao je službeni trener Real Madrida. Prije toga radio je tamo kao pomoćni trener i kao trener B selekcije. Na klupi kraljeva napravio je nešto što nitko još nije uspio, tri godine za redom osvojio je trofej Lige prvaka kao trener.

A onda je u svibnju 2018. godine otišao s trenerske pozicije. Ipak vratio se godinu dana kasnije i trenirao Los Blancose do kraja sezone 2020/2021.

Što se privatnog života tiče Zidane je upoznao svoju ženu, španjolsku plesačicu Veronique Fernánde, dok je igrao za Cannes tijekom sezone 1991./92.

Zajedno imaju četiri sina Enza, Lucu, Thea i Elyaza.