VIDEO I Kako je Luxembourg eliminirao Nizozemsku
Španjolska je osvojila naslov prvaka Europe 1964. godine. Marcelino Martínez je pogodio šest minuta prije kraja za 2:1 protiv Sovjetskog Saveza u finalu pred skoro 80.000 gledatelja. Tog ljeta Luis Suárez je postao prvi igrač koji je uzeo naslov prvaka Europe s klubom (Inter) ali i reprezentacijom.
Ole Madsen postigao je 11 golova u kvalifikacijama dok se Danska probila do završnog turnira među četiri najbolje. Danac je imao ponudu Barcelone da potpiše ugovor, ali je ist odbio jer su samo igrači amateri mogli igrati za dansku reprezentaciju.
Ipak, najveća priča kvalifikacija bio je Luxembourg koji te 1963. godine došao do "vrata raja". Koja im je baš zatvorio gore spomenuti Ole Madsen u majstorici četvrtfinala. Ono što je možda u ovoj priči najzanimljivije, jeste činjenica da je Luxembourg propustio prvi krug kvalifikacija koje su se igrale baš kao godinu ranije. U takvoj situaciji, selekcija Luxembourga je u osmini finala za protivnika dobila Nizozemsku.
Kako su eliminirali Nizozemsku
Nogometna reprezentacija ove zemlje se pojavljivala na Olimpijskim igrama, ali taj nogomet u to vrijeme je bio amaterski. Naravno ne po kvaliteti. Protiv Nizozemske pa skoro da i nisu imali šansi u nekim najavama. Jer ipak se radilo o protivniku koji "Totalnim nogometom" polako donosi revoluciju.
Nizozemski nogomet je u to vrijeme imao sve potrebne "sastojke" kako bi krenuo u stvaranje nečeg novog na nogometnim terenima. Ajax je već tada imao tradiciju inteligentnog napadačkog nogometa koja datira još od Prvog svjetskog rata i za koju je zaslužan Englez Jack Reynolds. Prolazak Nizozemske je bila gotova stvar.
Samo su trebali opravdati status favorita
Gledajući sastave, Nizozemska je imala u tom trenutku igrače kao što su Jan Klaassens, pa sjajnog Sjaaka Swarta zvanog Mr. Ajax, do Coena Moulijna koji se smatra jednim od najtalentiranijih lijevih krila u povijesti nizozemskog nogometa. Johan Cruyff ga je dodao u svoju postavu najbolje Nizozemske svih vremena.
S druge strane većinom su bili nepoznati igrači. Ady Schmit, Louis Pilot, su bili najveće zvijezde. Međutim, jedan podatak Nizozemci nisu uzeli za ozbiljno. Luxembourg je dvije godine ranije u kvalifikacijama za SP 1962. godine razbio Portugal 4:2, Portugal koji je u to vrijeme bio velesila. Baš je Ady Schmit u toj utakmici kreirao hat trick. Nije Nizozemce brinulo ni to što su u prvoj utakmici odigrali samo 1:1, na svom terenu u Amsterdamu.
"Sjećam se da je ova utakmica bila posebno za igrače poput mene koji su igrali za strane klubove. Gotovo dvije godine nismo bili pozvani u reprezentaciju. Nismo evoluirali zajedno kao tim – sreli smo se samo dva-tri dana prije utakmice – ali smo imali što da pokažemo" rekao je jednom prilikom Louis Pilot.
Šok u Rotterdamu
Kako Luxembourg nije imao adekvatan stadion i revanš se opet igrao u Nizozemskoj. Ovaj put u Rotterdamu. Robert Heniz koji je vodio tada reprezentaciju Luxembourga je napravio dvije promjene u postavi. Izuzetno važne. Paula Maya i Nicholasa Hoffmanna zamijenio je Camillom Dimmerom i Henrijem Kleinom. Camille Dimmer inženjer po struci i budući političar je postigao dva gola, Nizozemska je doživjela poraz, bolan. Velika senzacija se dogodila 30. listopada 1963. godine. Jedna od većih ako se gleda povijest Europskih prvenstava.
Nisu mogli zaustaviti Madsena
Za plasman na završni turnir Luxembourg je igrao dvije utakmice protiv Danske. Bolje rečeno tri. Ovaj put su mogli igrati na svom terenu. Ta prva utakmica je bila fenomenalna. Šest golova do pedesete minute. Dva puta je domaća selekcije vodila, ali jednostavno na drugoj strani nisu mogli zaustaviti Ole Madsena. Vraćao je uporno Dansku u život, na kraju je bilo 3:3. Revanš je izgledao kao jednostavan koliko može biti za tim sa sjevera, ali se Luxembourg nije predao.
Madsen je zabijao, Ady Schmit je šest minuta prije kraja pogodio za 2:2. Nema produžetaka, penala, igra se treća utakmica. Na neutralnom terenu. U Amsterdamu. Ole Madsen, mašina za golove je jednostavno nezaustavljiv. Prvi Danac koji je dobio glas u anketi za europskog nogometaša godine. Njegov gol iz treće utakmice srušio je snove Dimmeru, Pilotu i suigračima da će zaigrati na završnom turniru.
Ovaj poraz totalno je slomio Luxembourg, reprezentacija je upala u crnu rupu, nanizala je 25 utakmica bez pobjede. Sljedeća je stigla tek 1972. godine. Luxembourg jeste posljednjih godina napredovao, ali realno, teško ćemo ih gledati na nekom velikom takmičenju. Ostaje tek pitanje hoće li se pojaviti neka generacija koja će doći dovoljno blizu kao što je ova 1963. godine.
