VIDEO I Engleska u Berlinu prije 86 godina
Kad su posljednji put igrali na stadionu u Berlinu, Englezi su slavili. U prijateljskoj utakmici protiv Njemačke, 3:2, jedan od tri gola je postigao Harry Kane. Kane je tada bio u prvoj postavi, Kyle Walker i John Stones su gledali utakmicu s klupe. Jedan drugi datum je puno važniji za povijest engleskog nogometa. 14. svibnja 1938. godine.
Nekih 16 mjeseci prije nego što će Hitler krenuti na Poljsku, Englezi su gostovali u Berlinu. Opet zbog politike jer su još uvijek britanski političari nastojali tretirati tadašnju Njemačku kao bezopasnom. Uzvratili su za posjetu iz prosinca 1935. Iako je već bila anektirana Austrija.
Salutiranje zvaničnicma nije smetalo
Tadašnji britanski premijer Neville Chamberlain se našao između dvije vatre. Britanski veleposlanik je u Berlinu reagirao na akciju Njemačke, međutim svaki pokušaj da se spriječi taj potez zahtijevao bi upotrebu sile, nešto što je Britanija očajnički pokušavala izbjeći. Njemačka je upravo u to vrijeme bila pojačana igračima iz Austrije i bila je neporažena 14 utakmica.
Engleska forma je bila "šarena". Nisu baš bili nepobjedivi. Politika je naravno vidjela svoju priliku, pa se Njemačka za utakmicu posebno pripremala. Igrači su bili dva tjedna u kampu. U prodaju je pušteno 120.000 ulaznica, potražnja je bila dvostruko veća. U takvoj situaciji, Britanci su odgovorili mobilizacijom, prije svega kroz medije. Priča je otišla toliko daleko da je politički utakmica bila okarakterzirana kao borba fašizma protiv demokracije.
Igrači teško prihvatili odluku
Međutim, veliki skandal se dogodio prije utakmice. Predstavnik engleskog FA je svojim reprezentativcima obznanio informaciju kako prilikom intoniranja himni moraju baš kao i domaći igrači, pozdraviti publiku salutiranjem, podizanjem desne ruke. Stanley Matthews je jedno prilikom ispričao što se dogodilo u svlačionici:
"Svi igrači Engleske su bili ljuti i potpuno su se protivili ovome, uključujući i mene. Eddie Hapgood, inače cijenjen i odan kapetan, mahnuo je prstom službeniku i rekao mu što može učiniti sa svojim nacističkim pozdravom, što je uključivalo da ga stavi tamo gdje sunce ne sja."
Bila je potrebna intervencija Nevillea Hendersona, britanskog ambasadora u Berlinu, da smiri igrače. Informirajući Matthewsa i njegove suigrače da se nacistički pozdrav treba gledati kao na formalni gest prema njihovim domaćinima, ali ne i kao podršku režimu. Na tribinama su se našli Joseph Goebbels, Hermann Göring, Rudolf Hess, ali je i Hitler koji je u to vrijeme radio na planu okupacije Čehoslovačke.
Englezi su na terenu bili sjajni. Cliff Bastin, Jackie Robinson, Frank Broome, Stan Matthews, Jackie Robinson i Len Goulden su kreirali veliku pobjedu, jednu od najvećih 6:3.
Mediji na salutiranje nisu previše reagirali, puno manje od igrača. Mnogi su smatrali da je to bio znak poštovanja prema njihovim domaćinima. Za engleske novine, političare i nogometne zvaničnike, pozdrav je bio gest i ništa više. Bilo je to daleko od onoga što je BBC 2003. označio kao "jedan od najmračnijih trenutaka u sportu".
