Teatar apsurda nastavlja svoj put

Bile su prve ozbiljne kvalifikacije za nogometnu reprezentaciju BiH. Za EURO 2000. godine. Skupina idealna, Farska Otoci, Estonija, Litva, Škotska i Češka. Protiv Farskih Otoka minimalac nekako, bod kontra Estonije, dva poraza od Češke i Litve i sve je bilo gotovo, nakon četiri utakmice. Mušović je bio izbornik, "nešto" se pokačio s najvećim zvijezdama, uslijedile su svađe, smjene..

To je bila 1998. godina. Od tada do danas rezultatski se malo toga promijenilo. Realno. A prošlo je 25 godina. Samo u jednom ciklusu stvari su tekle svojim tijekom, onako kako bi trebale kada je u pitanju jedna reprezentativna selekcija. U onom za Brazil 2014. godine. U svakom drugom je bilo svega i svačega. Zašto? Jednostavno, jer nema sustava.

Ili ima kao što je slučaj s NS BiH, ali poprilično nakaradnim. Zato prvo pitanje nakon Luksemburga, što je tu novo? Pa onda idu redom. Tko je iznenađen? Tko razočaran?

Pogledajte samo nekoliko posljednjih ciklusa. Baždareviću se desi Cipar, Prosinečkom Armenija, Bajeviću Sjeverna Irska, Petevu Finska, Hadžibegiću Luksemburg. Nekom izborniku ranije nekom kasnije.

Nakon svima pomalo čudne smjene Peteva, IO NS BiH je izabrao Faruka Hadžibegića. Vico Zeljković je na presici objasnio kako reprezentaciji treba "svježe krvi".

Vjerojatno Zeljković 1999. godine nije niti pratio reprezentaciju BiH ili je zaboravio da je Hadžibegić bio izbornik prije 24 godine. U situaciji kada vlastiti sustav ne proizvodi igrače, novi se obično pronalaze u nekim drugim zemljama. U ovom slučaju to su bili Tahirović i Hamulić, ostatak selekcije je bio isti. Savladan je Island, mediji su s oduševljenjem prihvatili startnu pobjedu, pojedine igrače su već počeli "prodavati" po ligama petice", hvaliti, predviđati im blistavu budućnost. Onda je došla Slovačka gdje je sve bilo gotovo za poluvrijeme. Hadžibegić je ušao u verbalni duel s nekim navijačima, najavio je neke promjene. Ali i pričao o umornim, ozlijeđenim, limitiranim igračima. Isto se nastavilo nakon Portugala. Nakon kojeg je bilo puno lakše naći opravdanje za poraz.  I ovaj put je bilo umornih, ozlijeđenih, onih koji traže izmjenu, itd.

Sada je došao Luksemburg. Čiji golman za devedeset i osam minuta igre nije imao poštene intervencije. Malo se preskakala sredina terena, malo se nešto probalo iz prekida i uglavnom je bilo to. Kada se lopta u svakom drugom napadu vraća s centra prema golmanu, netko će jednom pogriješiti, stoper jedan, drugi, golman ili će u krajnjem slučaju protivnički igrač uzeti loptu. Jednostavno je tako. A lopta se vraća nazad kada nema ideje prema naprijed. Da pojednostavimo. 

Luksemburg je samo uzeo ponuđeno i sada su svi nervozni, ljuti.
Svi traže svoju slamku spasa. Zeljković najavljuje promjene, Hadžibegić je spreman otići ako je on najveći problem! Usput se posvađao s novinarima, pojasnio kako je ova reprezentacija "Spaček" kako je nedostajalo pet igrača, te kako ne zna zašto je Hadžiahmetović pucao penal! Džeko i Pjanić su otišli pred navijače, Misimović je usput zalupio vratima nekome na presici. Mediji znaju kako je Hadžibegić već bivši i kako će reprezentaciju preuzeti trener iz inozemstva. Ciklus je propao, ostao je neizostavni baraž. Čelnici saveza se okreću svojim primarnim aktivnostima, ide ljeto, sve će brzo zaboraviti. Teatar apsurda će nastaviti svoj put.