Svi rekordi El Classica - od 1902. do danas

Prvi el Clasico odigran je 13. svibnja 1902. godine na madridskom Hipodromu u sklopu Copa de la Coronacion, natjecanja preteče današnjeg Copa del Rey.

U polufinalu Barcelona je pobijedila 3:1, a jedan od golova postigao je i osnivač katalonskog kluba, Joan Gamper. Od te utakmice do danas bilo je mnogo velikih duela, koji su obilježili povijest Real Madrida i Barcelone.

Mi smo ovaj put pokušali pronaći one utakmice koje su završile najvećom razlikom. Na jednu ili drugu stranu.

Jedna je ostala za sva vremena, ali ta utakmica je odigrana u posebnim okolnostima. Bilo je to davne 1943. godine, 19. lipnja,  u polufinalu današnjeg Kupa kralja. Barcelona je prvu utakmicu dobila rezultatom 3:0, što je svakako bila ogromna prednost pred revanš, ali ipak to je bilo vrijeme Francove vladavine. A tada je bilo sve moguće, barem kada je u pitanju Real Madrid. Tako je i tada general Franco došao pred igrače Barcelone s porukom (legenda kaže i s pištoljem u ruci)

- Ja sam gazda ovdje. Nemojte zaboraviti da neki od vas igraju ovdje samo zbog velikodušnosti režima koji vam je oprostio manjak patriotizma u vama. Ako pobijedite u ovoj utakmici, bit će vam zadnja jer ću vas dati ubiti, jasno je naglasio Franco. Igrači Barcelone su razmišljali o tome da uopće ne izađu na teren, starog Chamartín stadiona.

Na kraju izašli jesu ali baš da su igrali i nisu. Vrlo brzo su ostali s čovjekom manje, do poluvremena je Real vodio 8:0, na kraju je završilo 11:1. U glavnoj ulozi je bio Sabino Barinaga s četiri gola.

Real je taj trijumf "nagovijestio " osam godina ranije, 3. veljače 1935. Ovaj put u prvenstvu, završilo je 8:2. Jaime Lazcano je zabio tri komada, Fernando Sañudo čak četiri, Luis Regueiro je dodao jedan.

U razdoblju do 1953. i Di Stefanova transfera, bilo je velikih pobjeda s obje strane. Svojih pet minuta, Barcelona je dočekala 24. rujna 1950. godine. Mateu Nicolau Gar (2), César Rodríguez, Marcos Aurelio (2), Gonzalvo, Basora Brunet, su kreirali trijumf Barcelone 7:2. Pahiño (3), Macala (2), i Cabrera su napunili mrežu vratara Barcelone, Velasca (6:1) rujna 1949. godine.

Katalonci su uzvratili na isti način 1957. godine, nezadrživ u tom susretu je bio Paragvajac Eulogio Martínez,  Kubala i Villaverde su ga pratili donekle. Radilo se o utakmici Kupa i to revanš susretu četvrtfinala.

U poređenju sa ovim rezultatima, petarde s jedne ili druge strane, izgledaju nešto sasvim normalno, ali znamo da petarde u el Clasicu ipak imaju poseban težinu. Barcelona je u razmaku od deset godina (1935- 1945), dva puta reprizirala čistu peticu. Prvi put 21. travnja 1935. godine, drugi put 25. ožujka. 1945. Ipak, jedna petica se od tih sedam međusobnih izdvaja. To je ona iz 17. veljače 1974. godine. U to vrijeme dres Barcelone su nosili Cruyff, Rexach, Asensi, dok je na drugoj strani bio jedan Netzer, pa Amancio, Macanas.

U novijoj povijesti, tri petarde su eksplodirale u el Clasicu. Posebno inspiriran je bio veliki Romário (hat trick), 1994. godine, aliReal je već naredne godine u istom periodu (siječanj) odgovorio jednako tako. Jednu od svojih najboljih utakmica ikada odigrao je Ivan Zamorano s tri gola i dvije asistencije. Kuriozitet leži u činjenici da je Michal Laudrup, jedan od najboljih danskih igrača u oba slučaja bio na pobjedničkoj strani. Prvo kao igrač Barcelone, a onda Reala.

Mlađe generacije pamte Barcinih 5:0 od prije deset godina, kada je Pep Guardiola u očaj bacio Josea Mourinha. Neki igrači iz utakmice i danas su, poput Messija, Busquetsa, Piquea, Marcela, Ramosa, Benzeme.

Naravno, bilo je utakmica u kojima nije bilo čistih petica. Recimo ona kultna pobjeda Barcelone na Santiagu, 2009. godine, 6:2, pa još jedna sa istog stadiona kada su Katalonci protutnjali s 4:0, dok je prije dvije godine uz tri gola Suareza Barca u svom dvorištu slavila 5:1. Bilo je i 1:5, u četvrtfinalu Kupa 1926. godine, Barcelona je imala Josepa Samitiera, četverostrukog strijelca.

U nabrajanju ovih svih utakmica, postoje i one koje nisu završile tako uvjerljivim pobjedama, a na kojima je postignuti jako puno golova. Još tamo 1912. godine, ova dva kluba su se našla u polufinalu Kupa. U prvoj utakmici pobijedila je Barca, u uzvratu Real, a kako se tada nije u obzir uzimala gol razlika, odigrana je majstorica, jedan od najšokantnijih Clasica ikad odigranih.  Nakon produžetaka završilo je nevjerojatnih 6:6. Budući tada nije bilo jedanaesteraca da odluče pobjednika, igrana je i četvrta utakmica u kojoj se opet moralo u produžetke u kojima je konačno jedna ekipa slavila, bio je to Real 4:2. Iste godine kada je odigrana na početku opisana famozna utakmica iz polufinala Kupa, u siječnju (prvenstveno) nije bilo pobjednika, jer je završilo 5:5. Barcelona je vodila 4:2.