Svi neuspjesi Argentine

Dvije titule, dva finala. Premalo za jednu nogometnu naciju kao što je Argentina. Nekako bilo je puno više suza nego veselja. Vjerojatno je to selekcija koja je prije svakog velikog turnira bila u tom uskom krugu favorita, ali je puno puta znala razočarati svoje navijače. Dovoljno je pogledati period između dva finala, onog 1990. godine i posljednjeg 2014.

Toliko dobrih, toliko sjajnih igrača, vrhunskih, a samo dva finala. Bilo je naravno i prije razočarenja. Poput Španjolske 1982. godine. Na taj turnir Argentina je došla kao aktualni svjetski prvak. S igračima kao što su Passarella, Ardiles, Maradona, Kempes, Bertoni. Dobro, Maradona je bio mlad, nije izdržao pritisak, Ardiles je također imao problema zbog Falklandskog rata i Engleske. Međutim, bez obzira na sve, nitko nije očekivao da će Argentina u drugom krugu upisati dva poraza, na cijelom turniru tri. Puno toga je bilo jasno nakon poraza od Belgije, na Camp Nou stadionu

Argentinci su imali odličnu momčad na SP 1994. Pogledajte samo ta imena ili bolje rečeno prezimena. Sensini, Ruggeri, Chamot, Simeone, Redondo, Caniggia, Maradona, Batistuta. Je li se netko prije početka turnira mogao okladiti protiv ove selekcije? Siloviti ulazak protiv Grčke, pa važna pobjeda kontra Nigerije. Sve je izgledalo dobro, a onda je došao nalaz doping testa, suspenzija Maradone i poraz od Bugarske. U susretu osmine finala nije bilo Maradone, Caniggie, svoju priliku su iskoristili Rumunji. Koji su tog ljeta igrali svoj najbolji nogomet u povijesti.

U Francuskoj je to opet bila odlična momčad. Zanetti, Verón, Batistuta, Ortega, Simeone. U velikom derbiju su eliminirali Englesku na penale, Simeone je sredio Beckhama, ali se onda dogodila Nizozemska u četvrtfinalu i onaj sjajni gol Bergkampa u 90.minuti.

Međutim, taj poraz kao i ona eliminacija u Pasadeni četiri godine ranije nisu bili ništa prema onome što će se dogoditi Argentini u Japanu i Koreji. Skupina jeste bila teška, ali po imenima je Argentina morala proći dalje. Nije. Četiri boda nisu bila dovoljna, u posljednjem kolu osvojen je jedan protiv Švedske. Malo im je kriva nesreća, malo Bielsa, ali to je bilo u tom trenutku ogromno, veliko iznenađenje. U tri utakmice, Argentinci su postigli samo dva gola i morali su kući.

Četvrtfinala na turnirima u Njemačkoj i Južnoj Africi, bile su posljednje stanice za Argentinu. Sad su tu već Ayala, Heinze, Mascherano, Riquelme, Saviola, Tevez, Messi. Ali i Njemačka u četvrtfinalu.

Nakon žestoke borbe u prvom poluvremenu, ekipa Josea Pekermana utišala je Olimpijski stadion kada je Roberto Ayala postigao gol na asistenciju Juana Romana Riquelmea iz kornera. Međutim, deset minuta kasnije izjednačio je Miroslav Klose.

Do kraja utakmica, ali i produžetaka, niti jedna ekipa nije dolazila u prednost, a u trenucima kad su se sumnje počele uvlačiti među njemačke navijače širom svijeta, Jens Lehmann je stigao kao spasitelj. Pročitao je nešto s ceduljice koju je izvukao, pa je zaustavio udarce Roberta Ayale i Estebana Cambiassa s bijele točke.

Četiri godine poslije dočekali smo i Maradonu na klupi Argentine. Do četvrtfinala su se stvari razvijale onako kako je to bilo i očekivano. Onda ih je opet tu u četvrtfinalu čekala Njemačka. Schweinsteiger ubacuje, Müller minimalno glavom mijenja smjer lopti i pogađa gol nakon četiri minute igre. U nastavku su strijelci Klose dva puta, Friedrich jednom za uvjerljivih 4:0. Težak, vrlo bolan poraz. 

U Rusiji je krenulo mučenje od prve utakmice. Remi s Islandom, poraz od Hrvatske uvjerljiv. I na kraju gol Roje za 2:1 u 88.minuti protiv Nigerije. U osmini finala, Argentina je bila u podređenom položaju, na kraju su eliminirani od Francuske, završilo je 4:3. Nakon osam godina na redu je novo polufinale. Posljednji put kada je došla do polufinala, to je bilo 2014. godine. Igrali su u finale, ali izgubili. Opet od Njemačke.