Što je to reprezentacija?

Reprezentacija. U pravilu bi to trebao biti skup najboljih u tom trenutku. Igrača koji su sjajni izvođači kornera, slobodnih udaraca, čiji bekovi, krila, bočni igrači ako hoćete znaju i mogu centrirati, u kojoj defenzivci ne ispucavanju napamet od straha da se primi gol, čijim napadačima treba gomila šansi da zabiju jedan gol. Reprezentacija.

Izgubili korak

Nije mjesto gdje se upada kako tko stigne. Na ovo ili ono mjesto. Pogledajte samo u prošlosti koliko je bilo igrača koji su nakon jedne ili dvije utakmice bili najbolji na svijetu a onda su nestajali. Kao da nikada nisu igrali.

Pogledajte reprezentaciju BiH danas, prije pola godine, godinu. Igrači dolaze s Cipra, Mađarske, druge lige Njemačke, klubova koji su jako nisko recimo u ligama kao što su Francuska, Nizozemska, klubova iz Turske koji su izgubili korak s najboljim europskim, već određeno vrijeme. Tek su tu dvojica igrača iz Lige petice, Krunić i Kolašinac. Od igrača koji nisu upisali niti jedan nastup u omladinskim selekcijama se traži da s nekih 18-19 godina preuzimaju gomilu tereta na svojim leđima.

To jednostavno ne ide. I možda sve to i nije toliko tragično, koliko činjenica da mediji svakodnevno zatrpavaju tekstovima, pričama o velikim partijama igrača iz BiH, velikim transferima, njihovim ugovorima, potražnji klubova za istim. I onda ti isti igrači ostaju neprepoznatljivi u reprezentativnom dresu. Ili je u pitanju izbornik, ili loša atmosfera ili loš teren, nesreća, suđenje, uglavnom, razloga je i više nego dovoljno.

Dvije "ozbiljne" pobjede

Zato i nije čudo što je reprezentacija BiH u zadnjih pet godina upisala dvije "ozbiljne" pobjede. Jednu protiv Austrije, drugu protiv Rumunjske. Igrom slučaja, radilo se o Ligi nacija. Posljednju u nekim kvalifikacijama, recimo protiv Walesa 2015. godine, iako realno i u toj utakmici je protivnik već bio izborio plasman na Europsko prvenstvo.

Neke stvari se trebaju posložiti i to nije uopće toliko strašno. Jedna je da se prihvati realnost da ovo što ima reprezentacija BiH nije dovoljno za velika takmičenja i da se izabere neki sustav u kojem se može tražiti neko iznenađenje, na kontre, eventualno neku partiju pojedinca, loš dan protivnika. I da se od trijumfa u B Ligi nacija "prave praznici". Druga je da reprezentacija postane reprezentacija.

Da za svaki izbor novog čovjeka na klupi oni koji ga biraju iznesu jasan stav zbog čega i kako se istog izabrali.

Da se pred svakog izbornika mladih selekcija postavi jasan cilj, a to je rezultat. Priča o tome kako se kroz mlade selekcije prave igrači za "A" reprezentaciju "ne pije vode" dok god se ti izbornici mijenjaju kao na traci, dok igrači utakmice igraju pred par stotina gledatelja i nitko ne odgovara za poraz, bez obzira je li on bio u prijateljskoj utakmici ili nekoj kvalifikacijskoj.

Da izbornici svaki poziv bilo kojeg igrača u svakom trenutku mogu jasno opravdati i reći zbog su nekoga pozvali ili nisu. Tek tada ćemo imati kult reprezentacije, tek tada će to biti ono što treba da bude. Reprezentacija.