Španjolci udarili po Livakoviću: On je primjer zaraze modernog nogometa

Dominik Livaković neočekivano se našao u središtu pažnje španjolske nogometne javnosti, premda od dolaska u Gironu na posudbu iz Fenerbahčea još uvijek nije upisao niti jednu minutu.

Razlog njegova izbijanja u fokus javnosti nije sportske prirode, već odluka da odbije stati na vrata Girone upravo u trenutku kada je trebao debitirati. Taj potez izazvao je bijes trenera Míchela, koji ga je javno prozvao: 'Livaković me nervira. Ne želi braniti, a ja sam prisiljen na gol poslati vratara s temperaturom.'

Razlog odbijanja nastupa za Gironu leži u pravilima koja ograničavaju nastup za više klubova u jednoj sezoni. Naime, nogometaš može igrati službene utakmice za najviše dva kluba. Budući da je Livaković već branio za Fenerbahče na početku sezone, eventualni nastup za Gironu značio bi da do ljeta više ne bi smio nastupati za Dinamo, u čije redove bi se rado vratio u siječnju, kako bi zadržao status prvog vratara Vatrenih uoči Svjetskog prvenstva.

Gironu i njezina trenera takvi interesi ne zanimaju. Livaković je doveden kako bi pomogao klubu do kraja sezone, a ne kako bi čuvao vlastite opcije za povratak u Hrvatsku. O cijelom slučaju raspravljalo se i u emisiji 'La Tribu' na Radio Marci, gdje je komentator Javi Amaro usporedio Livakovićevo ponašanje s ponašanjem Viniciusa u Real Madridu.

Amaro smatra da je riječ o primjerima samovolje igrača koji nagrizaju temelje suvremenog nogometa. Pohvalio je Míchelovu reakciju, a istodobno kritizirao način na koji se Xabi Alonso u sličnim situacijama odnosio prema svojim igračima. Prema njegovu mišljenju, Livakovićev slučaj nije izoliran incident, već simptom šireg problema modernog nogometa.

'Sve je više igrača koji istodobno igraju dvije utakmice – onu za klub i onu za vlastitu karijeru. Svjetsko prvenstvo, ugovori, reprezentacija, klauzule i fizičko opterećenje danas snažnije nego ikad diktiraju odluke', istaknuo je Amaro, dodajući kako Livaković nije iznimka, već vidljiv primjer tog trenda.

Posebno je upozorio na šutnju trenera, koju smatra jednim od najvećih otrova nogometnog sustava. 'Kad se takvo ponašanje prešutno tolerira, ono se širi poput zaraze – pogađa svlačionicu, tribine i cijelu priču oko kluba', naglasio je.

U tom kontekstu, Míchela vidi kao rijetku iznimku – trenera koji se usuđuje javno reći što se događa, iako to ne jamči sportski uspjeh. Iskrenost, smatra Amaro, ne donosi odmah bodove, ali čisti atmosferu i smanjuje toksičnost.

Opširnije OVDJE