Svaki put kada bih krenuo iz okna, pomislio sam: Raymond kopile jedno, čime si ovo zaslužio? Htio sam savršen račun. Da mi netko kaže zašto je to tako, zašto sam kažnjen. A onda, kasnije, kada sam izlazio s terena i gledao u oduševljenu masu na tribinama u sebi sam mislio: Shvaćaš li sad svoju sreću, Raymond? Kopile jedno". Ovo su riječi legendarnog Napoleona francuskog nogometa, umjetnika s loptom, fenomenalnog tehničara i na kraju jednog od najboljih nogometaša svog vremena, pa i povijesti ako hoćete, velikog Raymonda Kope.

Najboljeg igrača Svjetskog prvenstva u Švedskoj 1958. godine, pored jednog Pelea ili suigrača Justa Fontainea koji je bio najbolji strijelac tog istog turnira. Jeste Fontaine bio najbolji strijelac, ali svjedoci, oni koji su imali prilike gledati i pratiti Francusku na tom prvenstvu će reći kako Just nikada ne bi postao to što jeste, da nije imao uz sebe jednog takvog maestralnog igrača kao što je Kopa. Za Francuze trećeg najboljeg svih vremena iza Michela Platinija i Zinedinea Zidanea.

Radio u rudniku kao i njegov otac, djed

- Kao mali dječak gledao sam svog oca, brata kako odlaze na posao u rudnik. Znao sam i da i mene čeka ista sudbina, silazak duboko ispod zemlje, u mračne rudarske dubine, pričao je Kopa koji bi vrlo vjerojatno svoj život i proveo u rudniku da se nije dogodila jedna nesreća. Nesreća u kojoj je budući veliki nogometaš imao i malo sreće. Klasični odron, momak pored Kope je preminuo, on je završio u bolnici gdje mu je amputiran prst lijeve ruke. Imao je tek 17 godina i pokušavao je pronaći neki drugi posao, recimo električara, ali nije išlo.

Raymond je bijeg od stvarnosti pronalazio u jednoj lokalnoj amaterskoj momčadi, koja je igrala u trećoj ligi. U malenom gradiću Noeux-les-Minesu gdje se i rodio. U taj grad njegovi roditelji su se doselili iz Njemačke, a obitelj je ustvari iz Poljske. Pravog prezimena Kopaszewski iz Krakowa odakle su bili djed i baka. Oni su prvi emigrirali u Njemačku, pa kasnije u Francusku. Raymond je bio treći iz generacije ove obitelji koji se rodio u drugoj zemlji. U to vrijeme Poljaci su masovno naseljavali Francusku, pa je tamo sredinom tridesetih samo na sjeveru Francuske živjelo preko pola milijuna Poljaka.

Skratio prezime

Igrajući za lokalni Noeux-les-Mines, Kopa se nadao da jednog dana doći ona prava prilika, prava ponuda, a nade je polagao u glavnog inženjera rudnika u kojem je radio. Mislio je kako će ga on eventualnog predložiti nekom velikom klubu, ali ništa. Raymond nije dalje dobacio od tadašnjeg drugoligaša Angersa.

- Nadao sam se nekom velikom klubu, na kraju sam otišao u drugoligaša. Nitko nije pokazao interes, oni jesu. Ponudili su nešto, malo novca, ali tamo sam ostao jako kratko dvije sezone, do svoje dvadesete godine, sjećao se kasnije Kopa koji upravo tada "skratio" svoje prezime zbog lakše komunikacije. Iako je bio u drugoj ligi, Kopu su pratili neki treneri, prije svih Albert Batteux, tvorac legendarne momčadi Stade de Reimsa, tih godina najbolje u Francuskoj.

Batteux je bio zaljubljen u Kopu

Batteux je znao da njegov "šampanjski nogomet" neće biti pravi bez Kope. Koji je bio idealan za neke taktičke zamisli, revolucionarne, poput recimo lažne devetke, ali i prave desetke. Kopa su savršeno uklapao kao perfektan tehničar sa sjajnim osjećajem za dodavanjem, proigravanjem. Njegov tadašnji transfer je bio težak 1.300 dolara. Kod Batteux-a, Kopa je imao status jednog Messija ili Ronalda danas. Mogao je raditi što želi. 

- Nikada se nije ljutio na mene ako bih izgubio loptu. Znao je reći kako će naljutiti na mene ako prestanem driblati. Zbog njega sam postao to što jesam. Najveći kolektivni individualista u francuskom nogometu, pojašnjavao je Kopa. U to vrijeme,  Stade de Reims je bila jedna od najboljih momčadi Europe. Kojoj je nedostajala titula prvaka Europe da to i potvrdi. Kopa je uspio osvojiti dva naslova prvaka Francuske, te Latino Cup koji u tom trenutku kada nije bilo Kupa prvaka bio najprestižnije klupsko takmičenje u Europi.

Očarao Španjolce

Godinu dana prije velikog finala prvog izdanja Kupa prvaka, Kopa je u dresu Francuske na utakmici protiv Španjolske sebi osigurao veliki transfer. Samo dana nakon poraza njegove momčadi od Real Madrida u finalu Kupa prvaka, Pequeño Napoleon kako su ga prozvali Španjolci,  oblači dres Kraljevskog kluba. Za tada nevjerojatnih 50.000 dolara. U prvoj utakmici za Real, Kopa postiže tri gola, a njegova momčad uništava Sochaux 14:1.

Onog trenutka kada je Puškaš stigao u Madrid, Kopa je prebačen na desno krilo, a José Villalonga Llorente je imao svoj "Dream team" u kojem su bili Kopa, Puškaš, Di Stefano, Gento i Héctor Rial. Zato i ne čudi što je u to vrijeme Real bio nedodirljiv. S Kopom su osvojene tri titule prvaka Europe zaredom, od njih pet vezanih.

- Imali smo sjajnu momčad u kojoj sam se malo mučio na početku, usamljen na krilu. Ali kasnije je sve došlo na svoje mjesto, uzeli smo tri titule prvaka Europe, dvije u Španjolskoj. Mislim da smo izgubili samo jednu utakmicu na domaćem terenu, onu koju nismo smjeli od Atletico Madrida.

Slava i novac nisu bili najvažniji

I pitanje je koliko bi Real još trofeja osvojio u tom periodu, odnosno kako bi sve to izgledalo daj je Kopao mogao ostati. Ustvari, on jeste mogao ostati ali nije želio. Jer mu je dres reprezentacije bio najvažniji, ali i obitelj.  A Francuzi su 1959. godine uveli pravilo kako internacionalci ne mogu igrati za repku. Godinu ranije, Kopa i Fontaine su očarali svijet iako je Francuska bila treća. Raymond svojim asistencijama, Just golovima (čak 13 u šest utakmica). Nakon Reala vratio se kući, opet kod Batteux-a, pa je Reims opet najbolji u Francuskoj, dvije sezone zaredom. Kopa je igrao do 1967. godine, a onda se odlučio povući. Nije izdržao jer je njegov sin preminuo u 13-toj godini. Kopa je mogao ostati u Španjolskoj, zaraditi još više novca, ali je obitelj stavio na prvo mjesto, vratio se kući, sa samo jednom željom, da njegov sin pobjedi tešku bolest. Nije uspio.

Kao igrač Kopa je bio slavan, veliki, poznat, jedan od najboljih, ali se nikada nije promijenio, znao je na svoj način "vratiti dug" načinu na koji je to postao. Taj test za mnoge najteži i najvažniji u životu, Kopa je prošao lakoćom, baš onako kako je prolazio protivničke igrače na terenu. Jer ipak on je negdje u duši bio i ostao onaj dječak iz rudarskog okna.  A bio je prvi Francuz koji je osvojio "Zlatnu loptu" 1958. godine. Je li zaslužio?  Jeste i više nego potpuno.