Quagliarella najveća priča Azzura

"Ja sam nogometaš, moj posao koji radim nije običan, imam veliki broj obožavatelja, navijača, ali sam oprezan. Posebno kada upoznajem neke nove ljude. Pokušavam ih zadržati na nekoj udaljenosti, nakon svega što sam prošao", danas voli reći Fabio Quagliarella.

Quagliarella koji je sezonu završio kao prvi strijelac Serie A s 26 postignutih golova ostavivši iza sebe Zapatu (23), Piąteka (22) te Ronalda (21).  I to s 36 godina na leđima. Još ranije je za svoje partije ove sezone, Fabio pomalo iznenađujuće nagrađen pozivom izbornika Mancinija u reprezentaciju.

Reprezentaciju koju je napustio 2010. godine.  U dosadašnjem toku kvalifikacija, Quagliarella je postigao dva gola kontra Liechtensteina 26. ožujka, pa je s 36 godina i 54 dana postao najstariji strijelac u povijesti  talijanske reprezentacije. Ujedno to je bio njegov prvi gol za Azzurre nakon osam godina ili prevedeno nakon 3450 dana. I to nije sve od Fabia kada je u pitanju ova sezona.

On je uspio postići barem jedan gol na jedanaest utakmica zaredom na kojima je igrao.  Još u desetom mjesecu prošle godine zabio je gol Milanu, nakon toga Torinu, protiv Rome nije ulazio u igru, a onda je seriju nastavio. Slijedili su Genoa, Bologna, Lazio, Parma, Empoli, Chievo, Juventus, Fiorentina, Udinese. Protiv svog Napolija je mogao preskočiti legendarnog Batistutu, nije uspio. Napolija gdje je rođen, grada u kojem je proživio pakao, sakupivši materijala za jedan dobar triler ili recimo "Zonu sumraka".

Fabio je rođen u Napuljskom zaljevu, u mjestu Castellammare di Stabia smještenom kojih 30-ak kilometara od Napulja.

"Kao mali sam zamišljao kako ulazim s klupe u odlučujućim trenucima i postižem gol za pobjedu u nekoj važnoj utakmici. Onako kako je to mogao uraditi samo Maradona. Sanjao sam kako dižem pehar s Napolijem", sjeća se Fabio.

Quagliarella svoju karijeru nije počeo u Napoliju, već u omladinskom pogonu Torina. Slijedile su posudbe, Fiorentina, pa Ascoli, Sampdoria i Udinese. 21. prosinca 2005. postiže svoj prvi gol kao igrač Ascolija. Kući se vratio u ljeto 2009. godine, iz Udinesea. Napoli je za njega platio 16 milijuna eura. Tada je postao i najplaćeniji igrač Napolija. U napadu je za suigrača imao Ezequiela Lavezzija s kojim je odlično surađivao. Sezone 2009/2010 postigao je 11 golova te je Napoli doveo do kvalifikacija za Europsku ligu. Već tada je iako to mnogi nisu znali prolazio težak period.

Noćna mora počela u mobitel shopu

Naime, 2006. godine, tijekom božićnih praznika je svratio u jednu trgovinu, točnije mobitel shop kako mi to obično kažemo kod svog prijatelja Giulia De Risa u Napulju. Njemu se slučajno onako u prolazu požalio kako povremeno zna dobiti prijetnje i neugodne poruke na "messengeru". De Riso je rekao kako ima pravog čovjeka za to, policajca za cyber kriminal, Raffaela Piccola. Piccolo se vrlo brzo upoznao s Fabiom uz obećanje kako će riješiti slučaj, te da za početak mora "očistiti" njegov telefon i laptop. I tek tada nastaju problemi za Fabia. Problemi, noćna mora koja će trajati nekoliko godina. Na kućnu adresu, na adresu njegovih roditelja počele su stizati prijeteće poruke, eksplicitne fotografije, a kompletan slučaj je u svoje ruke preuzeo Piccolo. Piccolo koji je imao svoje metode u "istrazi". I dok je Piccolo istraživao, Fabio je ludio.

"Bio sam uplašen. Rijetko bih izlazio, a kad bih to učinio, stalno sam gledao sam preko ramena da vidim što radim. Trenirao sam, ali nisam bio unutra i to nije trajalo dan ili dva. To je trajalo mjesecima. Nije bilo lako niti mojim roditeljima, mojoj majci. Možete zamisliti kako se osjećala kada bi uzela poštu s fotografijama mene i nekih djevojčica. Čak mislim da su oni neke stvari skrivali od mene. Slušajući Piccola počeo sam sumnjati u sve ljude koji nisu bliža obitelj. Raffael je imao posebne metode, uzimali smo otiske čak i mojih prijatelja, mama je pisma uzimala pincetom", priča Fabio.

Za Fabia je postalo još i gore kada je iz Napolija prešao u za navijače ovog kluba mrski Juventus. Napoli ga je posudio Juventusu za 4,5 milijuna eura, uz pravo otkupa uz još 10,5 milijuna. Tada je počeo dobivati prijetnje smrću, njegov otac je jednom prilikom u pismu dobio sliku mrtvačkog sanduka s imenom svoga Fabija.

To je Piccolo

Naravno, sve to vrijeme Piccolo je držao slučaj pod kontrolom. A onda je sve promijenilo jednog dana. Nakon razgovora Fabijevog oca Vittoria i pomenutog Piccola. Piccolo mu se požalio kako i njemu počinju dolazi prijeteće poruke, a kada ga je ovaj upitao da ih pogleda, policajac mu je pojasnio kako ih je izbrisao. Vittorio se upitao, zašto bi Piccolo obrisao tako važne dokaze? Tada je nazvao svog sina i rekao mu:

- Mislim da je to Piccolo.

Fabio je bio zbunjen, nije vjerovao i pitanje je kako bi se sve završilo da nije upoznao advokata, bivšeg Ultrasa Napolija Giovannija Barilu. Barila je proveo jedan ugodan dana u društvu Fabija i De Risa na jahti. Kako su kasnili s povratkom, tata Vittori je počeo vikati, galamiti na sina.

"Malo ste se opustili na brodu, a onda se pitaš odakle im fotografije, mogao te uslikati bilo tko", rekao je tata.

Barila je onako u prolazu upitao o kakvim se fotografijama radi i klupko se počelo odmotavati. Jer ispostavilo se kako je Barila primao slične poruke, fotografije, samo s jednom razlikom. On je pronašao "kreatora". To je bio policajac Piccolo. Policajac koji će veljače 2017. godine, proglašen krivim za klevetu i uhođenje te je osuđen na četiri godine i osam mjeseci zatvora. Tek tada je Fabioispričao svoju priču medijima, navijači Napolija su nakon toga na jednoj utakmici pokazali transparent na kojem je pisalo "Zagrlimo opet našeg Fabija, sina ovog grada”. Grada u kojem se rodio, ali u kojem nije ispunio svoj san. Ali Fabio je još uvijek tu, igra i zabija s 36 na leđima. Kakva bi to bila priča da nosi dres Napolija, ali i ovako sa sobom nosi čini se sretan završetak.